Povodom 110. godina rođenja Lea Lemešića na splitskom groblju Lovrinac, predstavnici Hajduka, zajedno s obitelji Lemešić i klupskim veteranima položili su vijenac na njegovom posljednjem počivalištu.
Vijenac na grobnicu Lea Lemešića položio je njegov sinovac i veteran Bijelih Marino Lemešić, a prisutni su bili Slaven Luštica, sin legendarnog Slavka Luštice te veterani Hajduka Ivan Katalinić, Ivo Bego, Nenad Lučin, Franko Bogdan, Ante Ivković, Lukša Poklepović, Luka Vučko, Ante Žaja, Stanko Mrduljaš. U ime Hajduka prisutan je bio kroničar Kluba Jurica Gizdić.
PRIJE 110 GODINA ROĐEN JE LEO LEMEŠIĆ
Leo Lemešić istinska je sportska legenda, legenda o kojoj hladni sportski trofeji ne mogu dovoljno rječito govoriti, koju ni priznanja ni brojke ne mogu iskazati.
Svijet je ugledao u Sinju 8. lipnja 1908. godine. Bio je jugoslavenski nogometni reprezentativac, igrač sredine terena i nogometni sudac. Sportom se počeo baviti 1921. godine u svojoj trinaestoj godini kada je sudjelovao u jedriličarskoj regati. Iste se godine Leo počeo baviti i atletikom u Hajdukovoj atletskoj sekciji. Zanimljivo je da je Lemešić aktivno igrao i ragbi te veslao u Gusaru. Na nagovor Luke Kaliterne 1924. godine prvi se put našao na "placu". Prije toga nogomet je igrao za juniorsku momčad splitskog Dalmatinca, a sportsku sreću okušao je i u vaterpolu.
Došavši na plac, postaje igrač prvog tima Hajdukova podmlatka. Potom je već 1926. odjenuo seniorski bijeli dres u kojem je dva puta osjetio draž osvajanja titule prvaka države 1927. i 1929. godine. Bijeli dres Hajduka nosio je 491 put te postigao 455 zgoditaka. S 18 postignutih zgoditaka na 18 prvenstvenih utakmica 1935. godine je postao najbolji strijelac tadašnjeg nogometnog prvenstva Jugoslavije. Odigrao je 5 utakmica za A reprezentaciju Jugoslavije i postigao 3 zgoditka.
Za A reprezentaciju debitirao je u Kupu prijateljskih zemalja u Bukureštu 10. svibnja 1929. protiv Rumunjske (3:2), a od reprezentativnog se dresa oprostio 29. svibnja 1932. u prijateljskoj utakmici protiv Poljske u Zagrebu (0:3). Od bijelog dresa službeno se oprostio u prosincu 1940. godine.
Rat ga je vratio nogometu kada je na Visu na Dan svetog Duje 1944. godine ponovno formiran Hajduk, a Leo izabran u tadašnje klupsko rukovodstvo, a zajedno s Ljubomirom Benčićem i trener je ratnog Hajduka. Obnovljeni Hajduk odigrao je svoju prvu utakmicu na Visu 13. svibnja iste godine. Protivnik je bila momčad engleske vojske Queen's Regiment koju su bijeli pobijedili sa 7:1. Suca za tu utakmicu nije bilo, pa je zviždaljku uzeo Leo Lemešić. Sudački ispit položio je 1946., a već 1948. Lemešić sudi na Olimpijskim igrama u Londonu, te 1950. na IV. svjetskom nogometnom prvenstvu u Brazilu, kao i na VI. svjetskom nogometnom prvenstvu odigranom 1958. u Švedskoj.
Na listi međunarodnih sudaca nalazio se od 1948. do 1960. godine. Ukupno je u sudačkoj karijeri kao glavni sudac sudio 337 utakmica dok je uz aut - liniju mahao zastavicom 101 put. Sudio je 12 međudržavnih i 43 međunarodne utakmice, od kojih većinu u europskim kupovima. Od sudačke se zviždaljke oprostio 12. lipnja 1960. godine na utakmici Crvena zvezda - Radnički (5:4), nakon točno 14 godina aktivnog suđenja. U splitskoj sudačkoj organizaciji obavljao je brojne odgovorne dužnosti. Tako je bio predsjednik Zbora nogometnih sudaca sudačke organizacije u Splitu od 1951. do 1953., pa zatim od 1955. do 1956., a potom od 1957. do 1962. i 1963. do 1978. godine kada je izabran za doživotnog počasnog predsjednika. Dugogodišnji je član najužeg rukovodstva Zbora nogometnih sudaca Nogometnog saveza Hrvatske i Nogometnog saveza Jugoslavije. U ožujku 1968. godine Leo Lemešić dobiva od Arbitražne komisije FIFA-e najveće priznanje na nogometnom polju, specijalno odlikovanje za rad u nogometnim organizacijama. Iduće godine našao se na listi kontrolora UEFA-e za utakmice Kupa europskih prvaka.
Leo Lemešić je, kao što je poznato, bio i član selektorske komisije za izbor reprezentacije Jugoslavije u razdoblju od 1949. do 1954. godine, kao i član selektorske komisije za izbor reprezentacije Hrvatske protiv Indonezije u Zagrebu u rujnu 1956. godine. Pored toga što je bio aktivan nogometaš i sudac, te izbornik, Leo Lemešić je više desetljeća obavljao i trenersku dužnost. Bio je trener Solina, Vuka, Jadrana iz Kaštel Sućurca, Hajduka. Više godina obnašao je i dužnost izbornika reprezentacije Splitskog nogometnog podsaveza u kojem je desetljećima bio profesionalni tajnik i voditelj kancelarije. Bio je i počasni član International Board-a, tijela koje sugerira izmjene i dopune pravila nogometne igre.
Leo Lemešić preminuo je u Splitu 15. kolovoza 1978. godine. Sahranjen je na splitskom groblju Lovrinac. Od 2008. godine počasnik je Kuće slave splitskog športa.