Na ovogodišnjim izborima 15. srpnja, koji se održavaju elektronskim putem, sudjelovat će osam kandidata među kojima će aktivni članovi s pravom glasa odabrati petoricu nadzornika Hajduka. Svi aktivni članovi s pravom glasa koji žele sudjelovati mogu se registrirati do 6. srpnja na adresi https://izbori.nashajduk.hr/.
Kako biste pobliže upoznali kandidate, proučite njihove životopise na adresi https://hajduk.hr/klub/izbori/kandidati.
Dobar dan, gospodine Perić. Možete li nam se za početak predstaviti u nekoliko rečenica? Koliko imate godina, odakle dolazite i gdje trenutačno radite?
- Moje je ime Josip Perić. Ja sam odvjetnik i partner u odvjetničkom društvu „Božić i partneri“, rođen sam u Zagrebu 4. 8. 1989., oženjen sam i otac dva sina koji imaju skoro pet i skoro tri godine. Supruga mi je rodom iz Splita tako da sam vrlo često tu kod punca i punice, a i radi svog osobnog gušta, najčešće i zbog Hajduka. Osim toga, porijeklom sam iz Imotske krajine i s očeve i s majčine strane tako da sam i na taj način otprilike povezan od malih nogu i s Hajdukom i s hajdučkom zajednicom.
Možete li opisati kako je teklo vaše obrazovanje te razvoj poslovne karijere?
- Završio sam zagrebačku Prvu gimnaziju koja je općeg smjera, nakon toga upisao sam Pravni fakultet u Zagrebu, koji sam završio 2013. s posebnom pohvalom, a u principu sam odmah nakon studija počeo raditi u odvjetništvu. U ovom odvjetničkom društvu zaposlio sam se 2016. i prošao put od vježbenika do odvjetnika i partnera te danas direktora. Uz to, trenutačno sam student postdiplomskog doktorskog studija na kojem upravo, nakon položenih svih ispita, izrađujem doktorsku disertaciju. Ono što mislim da bi kao posebnost trebalo izdvojiti jest to da sam za vrijeme studija oko pola godine proveo u Francuskoj u regiji Champagne-Ardenne gdje sam se u okviru programa Erasmus bavio izučavanjem europskog prava, a putem streaminga uspijevao sam pratiti Hajdukove utakmice. To izdvajam zato što sam u tih pola godine shvatio veličinu Hajduka jer, kad tamo krenete pričati sa studentima iz raznih država i kad vidite da i oni znaju za Hajduk i za Torcidu, onda shvatite koliko je Hajduk velik i značajan, ne samo u našoj zajednici, nego generalno.
Koje će Vam vještine koje ste stekli u odvjetničkom radu pomoći ako postanete član Nadzornog odbora Hajduka?
- Moja je ekspertiza građansko i trgovačko pravo, odnosno pravo društava, nešto što je generalno u domeni rada Nadzornog odbora športskog dioničkog društva Hajduk i vjerujem da sam tijekom svog odvjetničkog iskustva stekao brojna znanja koja bi mi trebala dobro doći da pomognem u radu Nadzornog odbora Hajduka jer mi je apsolutno jasno koje su uloge i zadaće nadzornog odbora, posebno danas kad se ovaj model upravljanja klubom već na neki način ustalio i kad ga treba samo na neki način unaprijediti i Nadzornom odboru dati onu ulogu koja mu po Statutu pripada.
Možete li izdvojiti neko posebno iskustvo najbliže onome što bi bio nadzorni odbor?
- To je svakodnevno iskustvo koje imam u Upravi odvjetničkog društva u kojem radim. Iako smo mi d.o.o. i nemamo nadzorni odbor kao takav, ali Uprava društva svakodnevno donosi odluke vezane za samo poslovanje, a uz to svakodnevno pružamo strankama pravne savjete koji su vezani uz njihove nadzorne odbore i što bi njihovi nadzorni odbori trebali raditi, tako da je to ono što bih izdvojio. Naravno, ne mogu pričati o klijentima pojedinačno zbog odvjetničkih tajni, ali zaista smo svih ovih godina i kao društvo i osobno kao odvjetnik imali iskustva u radu različitih nadzornih odbora i njihovim odlukama i načinu njihovog poslovanja.
Jeste li se onda u poslu susretali i sa sustavima veličine Hajduka i njihovim nadzornim odborima i u kojoj ulozi?
- Apsolutno da, ali naravno da je športsko dioničko društvo posebno, pa nismo baš imali situacije gdje smo savjetovali sâmo športsko dioničko društvo, ali, načelno, uz sve te posebnosti koje Hajduk nosi kao športsko dioničko društvo, u konačnici je to vrlo slično. Mi smo sa dioničkim društvima dosta surađivali, davali im pravne savjete, usklađivali ih s propisima tako da vjerujem da bih s te strane zaista mogao pridonijeti radu Nadzornog odbora.
Što vas je motiviralo da se prijavite za izbore za Nadzorni odbor?
- Pa, iskreno rečeno, to je ta emocija, pratim Hajduk od najranijih dana. Možda će zvučati čudno, ali od utakmice četvrtfinala Lige prvaka s Ajaxom kad sam imao pet godina, i sad kad gledam svoju djecu koja imaju skoro pet, odnosno tri, moram priznati da čak i meni izgleda malo neobično jer njih trenutačno to uopće ne zanima, ali ja sam od malih nogu bio zaluđen sportom, nogometom. Trenirao sam nogomet od „limača“ do juniorskog staža u Zagrebu, u klubovima Hrvatski Dragovoljac i Lokomotiva, a samim time od najranijih dana pratio sam Hajduka do te mjere da su me 1996. ujaci doveli na Poljud na utakmicu Hajduk - Torpedo. Nakon toga više uopće nije bilo dileme, iako sam cijeli život proveo u Zagrebu, koji je klub moj i što je ono što me u životu zanima. Posebno sam to počeo pratiti kad sam došao na studij jer je u to vrijeme došlo do promjena u načinu upravljanja i to me zaista zainteresiralo, tako da zadnjih godina pratim hajdučku svakodnevicu i kroz svoj rad, odvjetnički poziv, shvatio sam i bila mi je želja da to što mi je strast pretvorim u nešto čemu bih mogao aktivno doprinijeti, posebno jer sad imamo takav model gdje se onaj tko zadovoljava uvjete natječaja može prijaviti i u nekom demokratskom izboru doći u poziciju da pridonese Hajduku.
Na koje se načine informirate o Hajduku i kontekstima koji su važni za funkcioniranje kluba?
- Na sve moguće načine, od HDTV-a koji je nedavno uveden preko rubrike Hajduka u Slobodnoj Dalmaciji do svih drugih glasila. To je nešto što jako mnogo pratim, od novina do videozapisa na YouTubeu uz, naravno, prijenose, a i osobno idem na utakmice onoliko koliko mi obiteljske i poslovne prilike dopuštaju. To su načini na koje se informiram o Hajduku.
Koje po Vama osobine mora imati dobar član nadzornog odbora i koje su njegove ključne zadaće u radu društva?
- Mislim da bi dobar član nadzornog odbora trebao slijediti one upute koje mu daje vlasnik jer je nadzorni odbor u konačnici predstavnik vlasnika, odnosno dioničara športskog dioničkog društva. Smatram da bi trebao imati iskustva i ekspertize koje su potrebne da ispunjava statutarne uloge nadzornog odbora, a uz sve to bi morao biti relativno samozatajan jer nadzorni odbor ipak je netko tko je u pozadini. Uprava društva ona je koja donosi većinu odluka, a naravno da se njen rad mora kontrolirati, to je zapravo bio i početak cijele priče s promjenom modela upravljanja da se Nadzornom odboru da težina koju on treba imati da u ime vlasnika kontrolira Upravu, ali zaista vjerujem da on na neki način mora biti u pozadini i pustiti Upravu da obavlja veći dio ovog operativnog posla.
Kako vidite trenutačni rad Uprave i na temelju čega biste ga procjenjivali?
- Meni se trenutačni rad uprave ovako izvana čini zaista jako dobrim zato što su, otkad je došao predsjednik Jakobušić, pogotovo na sportskom planu, napravljeni pozitivni pomaci, povećana je vrijednost momčadi, dovedeni su igrači. Ono što je vrlo bitno jest to da se mi svi sjećamo nekih prijašnjih vremena i uspjeha Hajduka, ali mislim da hajdučka zajednica može rasti samo ako imamo neke trenutačne heroje na terenu kao što danas imamo Marka Livaju, koji vjerojatno ne bi došao da nije bilo ove Uprave. Mislim da su ti pozitivni pomaci itekako vidljivi. Osim toga, vjerujem da je na marketinškom planu prodajom rekvizita kao što je npr. Mišina majica napravljen značajan pomak i vjerujem da Hajduk, kao po meni najjači marketinški brend u Hrvatskoj, na tom planu može samo još više rasti. Kad se pogleda broj gledatelja i koliko ljudi kupuju sve moguće proizvode s Hajdukovim znakom, onda je vidljivo što to zapravo jest. S te strane mislim da Uprava to dobro radi, ali ono što je možda nezgodno u športskom dioničkom društvu i nogometnom klubu jest problem te volatilnosti gdje prihodi ovise o tome hoće li lopta udariti u stativu ili ući u gol, hoćete li proći jedno ili dva pretkola Konferencijske lige – na što vi kao Uprava teško možete utjecati. Ako biste bili u stanju postići europski uspjeh kroz jedan niz godina, mislim da bi ova Uprava mogla postići ciljeve koje je strateškim planom postavila pred sebe.
Već ste spomenuli neke posebnosti Hajduka u odnosu na druga dionička društva. Biste li još nešto izdvojili kao različitost nogometa u odnosu na druge djelatnosti?
- Mislim da nogomet, u odnosu na druge djelatnosti, što vidimo na primjeru Hajduka, ima silan značaj za cijelu zajednicu, dakle nije to neka obična poslovna djelatnost kojom se bavite u svom radnom vremenu i idete doma, nego djelatnost koja na dnevnoj razini utječe na raspoloženje iznimno velikog broja ljudi. Nogomet je nešto što okuplja, a činjenica da je Hajduk ove godine uspio na istom mjestu skupiti 75 000 članova koji su vjerojatno različiti po svim drugim parametrima osim po tome da im je Hajduk jedna od bitnijih stvari u životu pokazuje kolika je različitost nogometa u odnosu na neke druge djelatnosti.
Možete li za kraj s nama podijeliti neki svoj trenutak s Hajdukom koji je bio zaista poseban?
- To je iznimno teško, vjerojatno najteže pitanje od svih koje ste mi dosad postavili. Od recimo te 1995. kad sam počeo pratiti Hajduka, bilo je toliko tih trenutaka da mi je teško izdvojiti baš jedan. I opet kažem, kad bih izdvajao, nedavno sam bio na utakmici s Dinamom kad je Nikola Kalinić zabio gol, pa bi mi to na prvu bio možda najdraži trenutak jer smo tad bili jako blizu da dođemo do prvog mjesta, ali, kad malo bolje razmislim, u konkurenciji je i utakmica također s Dinamom iz 2009. kad su bacali one papelitose. Ja sam tada bio na zapadnoj tribini, a Hajduk je pobijedio rezultatom 2-0. Morao bih izdvojiti i utakmicu protiv Anderlechta i onaj gol Ante Vukušića u 94. minuti jer je to nešto najljepše što sam doživio u praćenju Hajduka, ostali smo na stadionu još valjda sat vremena nakon utakmice. Ta pjesma, ta atmosfera – to je nešto što bih volio da Hajduk ima stalno, a ne jednom u deset ili koliko godina jer te su europske utakmice nešto na čemu se značaj Hajduka gradi. Ja i danas, iako onda nisam ni bio rođen, pogledam utakmicu s Torinom i golove Bake Sliškovića, itd. Tako da mislim da Hajduk mora svake godine biti u Europi, pa će i takvih trenutaka biti više.
