Uoči početka najvećeg derbija hrvatskog sporta između Hajduka i Dinama na Poljudu na centru Poljuda pojavio se legendarni bivši košarkaš Dino Rađa. Njemu je kapetan Hajduka Zoran Nižić svečano, pred ispunjenim poljudskim tribinama uz burne ovacije 31.751 gledatelja, uručio dres Bijelih s brojem 14.
Jedan od najvećih europskih košarkaša svih vremena nedavno je i službeno dobio veliko priznanje primanjem u Košarkašku kuću slavnih u američkom Springfieldu, a sada mu je priznanje uručio i najdraži mu Hajduk. Dino je odmah odjenuo bijeli dres i krenuo prema tribinama bodriti hajdukovce u najvećem hrvatskom derbiju.
Četvrti je to Hrvat koji je dobio to priznanje koje je rezervirano samo za odabrane. Prije njega članovi navedene košarkaške Kuće slavnih postali su 1996. Krešimir Ćosić, 2002. Dražen Petrović i 2007. Mirko Novosel.
Dino Rađa rođen je 24. travnja 1967. godine u Splitu. Kao dijete probao je nekoliko sportova: veslanje, plivanje, vaterpolo, no osobit talent pokazao je dolaskom na košarkaške Gripe.
Po dolasku na Gripe, vrlo brzo je dospio do juniorske reprezentacije. Najprije je bio član momčadi koja je osvojila prvenstvo Europe 1986. godine, a glavni uzlet doživio je na Svjetskom prvenstvu u Bormiju 1987. godine, gdje će dvostruki svjetski prvak SAD pasti dva puta. U prvom susretu izbezumio ih je Toni Kukoč, a u drugom, kada su se koncentrirali na njega, Dino Rađa.
Tri titule prvaka Jugoslavije s Jugoplastikom osvojio je 1988., 1989. i 1990. godine. Jugoslavenski košarkaški kup u splitskom žutom dresu Dino Rađa osvojio je 1990. godine. Vrijeme dominacije splitske košarke ne ograničava se samo na državni prostor.
Već 1989. godine u Münchenu, u 22. godini Rađa doživljava nevjerojatan uspjeh - Jugoplastika se pobjedom nad Barcelonom i Maccabijem penje na vrh Europe. Dino Rađa bio je ključni igrač u toj velikoj pobjedi. Isti uspjeh sa svojim matičnim klubom Rađa ponavlja 1990. godine. Jugoplastika se ponovno penje na krov Europe u španjolskoj Zaragozi. U finalu je, kao i godinu ranije u polufinalu, „pala“ slavna Barcelona.
1990. godine iz Splita odlazi u Il Messaggero u Rim kao najbolje plaćeni europski košarkaš. Njegov transfer talijanski novinari uspoređivali su s onim Maradoninim. Petogodišnji ugovor u Italiji prekinut je nakon osvajanja Kupa Radivoja Koraća odlaskom u NBA ligu 1993. godine. Senzacija se zvala Boston Celtics, najuspješniji NBA tim. Posebno su mu uspješne 1995. i 1996. godina, ali ozljede ga ipak vraćaju na Stari kontinent. S Panathinaikosom će osvojiti dva prvenstva Grčke, da bi se 1999. godine vratio u hrvatsku košarku. Godinu dana igrao je za Zadar, a potom je nastupao za zagrebačku Cibonu i grčki Olympiacos. Na kraju karijere dogodilo se ono najljepše, povratak kući na Gripe u rodni Split i to s titulom prvaka Hrvatske 2003. godine. Bila je to prva titula žutih otkada je samostalne Hrvatske. Od napuštanja parketa dvorane na Gripama, Dino Rađa nekoliko je godina bio predsjednik Košarkaškog kluba Split.
Uspjesi Dina Rađe na reprezentativnom planu ne zaostaju za onim klupskima. Kao reprezentativac Jugoslavije sudjelovao je 1988. godine na Olimpijskim igrama u Seoulu, gdje se zakitio srebrnom olimpijskom medaljom, a kao reprezentativac Hrvatske sudionik je Olimpijskih igara 1992. godine u Barceloni, gdje se također zakitio srebrnom medaljom. Na Svjetskom prvenstvu u Buenos Airesu 1990. osvojio je zlatnu medalju, a u Torontu 1994. u dresu Hrvatske košarkaške reprezentacije brončanu medalju. Učesnik je pet Europskih prvenstava u košarci - kao reprezentativac Jugoslavije osvojio je brončanu medalju 1987. u Ateni, zlatnu 1989. u Zagrebu i 1991. godine u Rimu, a kao reprezentativac Hrvatske osvojio je brončane medalje na europskim prvenstvima 1993. u Münchenu i 1995. godine u Ateni. Reprezentativac Jugoslavije bio je od 1987. do 1991. godine, a Hrvatske od 1992. do 1996. godine, te je sudjelovao na Olimpijskim igrama 1996. godine u Atlanti. Godine 1993. na Mediteranskim igrama u francuskom Landouec – Roussilionu osvojio je srebrenu medalju.
Nositelj je brojnih sportskih priznanja - godine 1989. proglašen je najboljim košarkašem u državi u anketama Sportskih novosti i Nedjeljne Dalmacije, bio je izabran u prvu petorku prvenstva Europe 1993. godine u Münchenu i Svjetskog prvenstva 1994. godine u Torontu, dobitnik je Državne nagrade za sport Franjo Bučar kao član reprezentacije 1992. i pojedinačno 2003. godine, odlikovan je državnim odličjem Red Danice Hrvatske s likom Franje Bučara.
