Poštovani,
moj sin Darko i ja dolazimo u Split sljedeceg ponediljka (7.2.) na veliku feštu i proslavu 100 godina od voljenog nam kluba Hajduka. Ne trebam ni pisati koliko smo oboje uzbuđeni i sretni da ćemo i sami biti sudionici slavlja i obilježavanja svečanog rođendana dragog kluba. Jako sam sretan i ponosan šta sam svu svoju ljubav prema rodnom gradu, domovini, a pogotovo prema Hajduku prenio na svog sina Darka (11) čija soba malo pomalo počinje izgledati kao mali muzej Hajduka sa svim mogucim eksponatima (dresovi, slike, salovi, kape, zastavice, naljepnice itd).
Sta smo dalje vise ga volimo.
Ja sam od svog samog dolaska u Perth 1987. ukljucen u sve aktivnosti Hrvatske zajednice bilo to kao član uprave hrvatskih klubova, voditelj na Hrvatskom radio programu, osnivač crkvene grupe, muške i ženske klape, škole muzike pa do svih mojih samostalnih glazbenih nastupa od prvih dana, preko “ratnih” godina do dana današnjeg. Kao predstavnik navijača Hajduka u Perthu, u njegovom dresu i salu pratili smo Ivaniševića na Hopman Cupu kao i sve hrvatske timove od nogometa do vaterpola.
Godine 1999. sam nastupio na Splitskom festivalu gdje sam sa vlastitom pjesmom “Splitska vrata” (misli se na morski prolaz između Brača i Šolte) uz pratnju klape “Šufit” osvojio treću nagradu publike, dok je moja druga pjesma “Vraćam ti se Dalmacijo mati” u izvedbi legende Mate Miše Kovača uz pratnju “Vokalista Salone” bila apsolutni pobjednik i tako moje ime upisala u povijest Splitskog festivala.
Ljubav prema Hajduku mi je ugradio moj pokojni otac Nikša koji je i sam bio dio tog kluba, a koji je također odgojio generacije Hajdukovih igrača (Šurjaka i njegovu generaciju) kao profesor Hrvatskog i Engleskog jezika u TSC (Tehnički Školski Centar) u Zrinjsko Frankopanskoj.
Rodio sam se 100 metara od starog Hajdukovog igralista (u Ujevićevoj danas Svačićevoj – di mi mater jos uvik živi) te sam kao pionir i kadet Hajduka trenirao kod pokojnog Ankovića ispod istočnih tribina ili ispod stare murve gađajući “osmicu” te i sam nosio bili dres. Dani kada sam ka’ dite gleda utakmice sa ocem na južnoj tribini ili ako je bilo tesko dobit kartu onda po stablima, su nezaboravni i jako sam sritan šta sam moga gledat Hajdukovu zlatnu generaciju pod vodstvom barbe Tomislava Ivića.
Nezaboravni su također dani kada sam pratio utakmice uz aut liniju te dodava balune tadašnjim prvotimcima. Sve ove price mome sam Darku ispriča sto puta tako da ne zaboravi odakle dolazi te da i on jednog dana ljubav prema Hajduku prenese na svoj naraštaj.
Bog, Vjeran Duplančič
