Naš sugovornik u ovom broju Planeta Hajduk bio je i doc.dr.sc. Toni Modrić, direktor Sportske znanosti i sportske medicine. To je, od ove sezone, nova strateška funkcija, u skladu s najvišim standardima modernog nogometa, te nastojanjima da se optimizira performanse igrača. Modrić već ima iskustvo rada u Hajduku, a u proteklih nekoliko godina se profilirao kao jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka u ovom području.
Što konkretno znači uloga direktora sportske znanosti i sportske medicine u modernom nogometnom klubu poput Hajduka?
- U modernom nogometnom klubu kao što je Hajduk ta uloga znači upravljanje cijelim sustavom fizičkog razvoja i zdravstvene skrbi igrača. Ne radi se o operativnoj funkciji, nego o strateškoj i koordinacijskoj ulozi koja osigurava da je trenažni proces znanstveno utemeljen, kontroliran i dugoročno održiv. To podrazumijeva postavljanje jasnih standarda rada, uspostavu sustava dijagnostike i monitoringa, definiranje normativnih vrijednosti fizičkih sposobnosti i performansi te izradu individualnih razvojnih planova. Poseban naglasak ove uloge je povezivanje ljudi i procesa unutar Akademije. Konkretno, riječ je o koordinaciji rada kondicijskih trenera, liječnika i fizioterapeuta te kontinuiranoj suradnji s nogometnim trenerima, voditeljem metodologije rada i vodstvom Akademije. Osim svakodnevnog upravljanja procesima, uloga uključuje i edukaciju trenera, igrača i roditelja, praćenje i provođenje znanstvenih istraživanja te sudjelovanje u razvoju Akademije kroz modernizaciju infrastrukture i opreme.
Koji su najvažniji koraci koje implementirate u Hajdukov sustav rada s igračima?
- Prvi i najvažniji korak je uspostava dosljednog sustava rada u kojem su definirani jasni principi koji nam istodobno omogućuju maksimizaciju fizičkog razvoja i prevenciju ozljeda. Drugi korak je uvođenje sustavne dijagnostike i monitoringa, što nam omogućuju objektivno praćenje i kontrolu performansi igrača. Treći korak je uspostava standarda i normativnih vrijednosti, što nam omogućuju da objektivno procijenimo učinkovitost postavljenog sustava i pravovremeno ga prilagodimo ako je potrebno. Četvrti korak odnosi se na izradu i provedbu individualnih razvojnih planova kojima se fizički razvoj prilagođava prema individualnim (specifičnim) potrebama igrača.
Kako konkretni izgleda sustav rada u Akademiji kada je riječ o fizičkom razvoju?
- Prije svega je važno naglasiti da sustav rada nije isti za sve uzrasne kategorije već se prilagođava senzibilnim fazama rasta i razvoja. To su faze u odrastanju djece koje su jako učinkovite za učenje pojedinih znanja i sposobnosti. Naravno da se napredak može postići i radom izvan senzibilnih faza, ali ne jednako učinkovito. Sustav se stoga precizno prilagođava ovisno o dobi igrača, što u konačnici omogućava dostizanje maksimalnih genetskih potencijala kasnije u odrasloj dobi. Konkretno, kod najmlađih dobnih kategorija najveći fokus stavlja se na razvoj određenih komponenti brzine i na razvoj koordinacije. S druge strane, u starijim dobnim skupinama se naglašavaju drugačije komponente brzine, jakost, snaga, izdržljivost te se igrače počinje adaptirati na visoke fizičke zahtjeve modernog nogometa. Ono na što posebno pazimo je da se u Akademiji trening usmjerava ka pravilnom razvoja funkcioniranju cijelog tijela umjesto rane, uske specijalizacije u jednom smjeru. U tome nam pomaže uključivanje motoričkih obrazaca iz drugih sportova, tzv. višestrani razvoj. Tako su na primjer početnici uključeni u treninge gimnastike, pioniri u treninge juda, kadeti i juniori u treninge boksa, a sve uzrasne kategorije su također uključene u treninge atletike.
Kako se znanstveni podatci i analitika prevode u svakodnevni rad na terenu?
- Generalno sam mišljenja da „brojevi“ imaju smisla samo ako su u službi trenera i igrača. Mi ih u praksi koristimo prije svega za planiranje i prilagodbu trenažnog procesa te kontrolu opterećenja kroz određeni period. Osim toga, olakšavaju nam i donošenje nekih odluka kod pripreme i za vrijeme utakmica. Međutim, svakako je važno da se procjene i odluke ne zasnivaju isključivo na temelju „brojeva“, nego u kombinaciji s ekspertnom procjenom svih koji su uključeni trenažni proces.
Što su individualni razvojni planovi i kako će oni pomoći dugoročnom razvoju svakog igrača Hajduka?
- Zajednički trenažni proces je naravno nužan za razvoj ekipnih i taktičkih zahtjeva. Međutim, unutar jedne ekipa svaki igrač ima svoje specifičnosti. Razlike u dobi, biološkom sazrijevanju, pozicijskim zahtjevima i zdravstvenom statusu zahtjeva individualni pristup koji nije moguće ostvariti isključivo kroz zajednički trenažni proces. Tu nam pomažu individualni razvojni planovi koji praktički nadopunjuju zajednički trenažni proces i osiguravaju da svaki igrač dobije ono što mu je u određenoj fazi razvoja konkretno potrebno. Siguran sam da će dugoročno kombiniranje znanstveno utemeljenog trenažnog proces koji je trenutačno implementiran u Akademiji i individualnih razvojnih planova osigurati ostvarivanje maksimalnih genetskih potencijala pojedinaca kada je riječ o fizičkom razvoju.
Koje ste najvažnije lekcije donijeli iz rada u inozemstvu, radeći u Galatasarayu, Bešiktašu, Rigi, Pafosu... koje sada primjenjujete u Hajduku?
- Imao sam priliku direktno surađivati s vrhunskim stručnjacima iz različitih područja (nogomet, medicina, kondicija, analitika, psihologija, itd) i trenirati neke od najboljih svjetskih igrača. Također sam vidio kako funkcioniraju ljudi „u pozadini“ koji se brinu igračima i klubu. Ono što sve te ljude povezuje je izrazito visok nivo profesionalizma i strasti prema poslu. Takav pristup poslu stvara okruženje u kojem se visoki standardi ne nameću izvana, nego se podrazumijevaju. Međutim, visoki standardi rada koji karakteriziraju ozbiljne nogometne klubove su tek preduvjeti za izgradnju dobrog sustava jer oni sami za sebe nisu dovoljni. Za dobar sustav unutar nogometnog kluba je bitno da ljudi različitih struka i visokih standarda rada kvalitetno surađuju, dijele informacije i sudjeluju u zajedničkom donošenju odluka. Takva multidisciplinarna organizacija je vjerojatno najvrjednija lekcija koju sam donio iz inozemstva, a koju sada primjenjujem u Akademiji.
Može li Hajduk kroz sportski znanstveni pristup steći konkurentsku prednost u HNL-u? Svjedoci smo ovih mjeseci kakve probleme imaju vodeći europski klubovi „poharani“ ozljedama (primjer: Napoli). Koliko je to, općenito, posljedica prenatrpanog rasporeda utakmica, a koliko velikih fizičkih opterećenja za igrače tijekom pripremnih ciklusa?
- Znanost sama po sebi ne donosi čarobno rješenje. Ona samo pomaže da se „izvuče“ najbolje iz sportaša. Svi vrhunski svjetski klubovi, ne samo nogometni nego i klubovi iz drugih sportova, prate znanstvene spoznaje i implementiraju ih u rad. Nije to sigurno samo zato što „znanost“ lijepo zvuči. Sigurno je da im takav pristup omogućuje određenu kompetitivnu prednost. Kod nas su ljudi još uvijek prilično zatvoreni po tom pitanju. No mogu reći da u Hajduku to nije slučaj jer su svi ljudi na najodgovornijim pozicijama u klubu prepoznali važnost znanstvenog pristupa i podržali ga. Da je to bila dobra odluka potvrđuje usporedba performansi igrača na utakmicama mlađih uzrasta i ukupnog broja ozljeda u Akademiji ove se sezone u odnosu na isti period prošle sezone. Naime, sve uzrasne kategorije od pionira do juniora značajno su podigle razinu intenziteta na utakmicama, a istodobno je broj ruptura mišića manji za četiri puta. To jasno pokazuje da znanost zaista može pomoći i u prevenciji ozljeda. Međutim, čak i uz najbolje uvjete i stručnjake na svijetu, ozljede ne možemo u potpunosti izbjeći. Stvar je jednostavna. Tijela nogometaša, čak i onih najboljih na svijetu, imaju svoje granice, a raspored utakmica uglavnom ne ostavlja dovoljno prostora da se te granice uvijek ispoštuju. No svakako je da znanost može pomoći pomaknuti te granice, što će posljedično omogućiti da igrači veći dio sezone budu dostupni treneru te da budu sposobni odgovoriti na visoke fizičke zahtjeve modernog nogometa. A to će onda sasvim sigurno i donijeti konkurentsku prednost.
Što za vas osobno znači povratak u Hajduk u ovoj ulozi i koliko je emocija prisutno u ovom projektu?
- Rođen sam u Splitu, igrao sam nogomet, još od osnovne škole sam pratio uživo utakmice s tribine (G ulaz!). Kao student sam radio na poslovima održavanja stadiona i kriomice pratio treninge pokojnog šjor Špace. Dvije godine sam kao kondicijski trener provodio treninge prve momčadi i pratio utakmice uz aut liniju. Dakle, Hajduk je moj klub, dio je mog identiteta od malena. I raditi opet u svome klubu za mene ima posebnu emociju. Ali da, sada sam tu u potpuno novoj ulozi. U prošlosti sam generalno bio fokusiran samo na rad u prvoj momčadi, no sada u novoj ulozi mogu utjecati na način rada i organizaciju Akademije, koja je temelj budućnosti kluba. Kluba koji je više od samog nogometnog kluba. Kluba koji je simbol Splita i Dalmacije. I stoga ovaj projekt u Akademiji doživljavam kao veliku odgovornost – profesionalnu, moralnu i društvenu.
