Pedesetak polaznika Hajdukove Akademije iz svih uzrasnih kategorija imalo je u četvrtak navečer priliku poslušati životnu priču proslavljenog bivšeg vratara Bijelih Stipe Pletikose. Bilo je to vrlo inspirativno predavanje koje su djeca slušala s puno pozornosti, a Stipe je gotovo sat vremena odgovarao na mnoštvo njihovih pitanja.
Konkretan odgovor kako uspjeti u karijeri nisu dobili jer tako nešto im nitko sa sigurnošću ne može pružiti, ali od velikog vratara iza kojeg stoji bogata karijera, dobili su mnoštvo korisnih savjeta koje mogu iskoristiti kako bi lakše prevladali sve sportske i životne izazove koji stoje pred njima.
Pletikosa je više puta ponovio jednu stvar, a to je važnost truda i predanosti treninzima.
- Ono što će vam u karijeri najviše pomoći je da što prije shvatite da je trening ključ svakog sportskog uspjeha, uz osjećaj pripadnosti momčadi i klubu te navijačima. U svakom sportu, pa tako i u nogometu je važna motivacija. Ja sam došao iz obitelji koja je živjela u skromnim uvjetima i jedan od najvećih motiva je bio da svojima omogućim boljim život. Na vama je da pronađete svoj motiv koji će vam davati snagu u početnim stadijima nogometne karijere - istaknuo je Pletikosa pa nastavio:
- Jedna od najbitnijih stvari koje vode prema uspjehu je i stalna želja za napretkom. U jednom trenutku karijere sam shvatio da će mi trebati lijeva noga, iako sam dešnjak. Tada sam počeo trenirati isključivo s tom nogom. Bez da mi je itko to rekao. Ni trener, ni suigrači. Sam sam to odlučio i na kraju se isplatilo.
Pletikosa je osim u Hajduku igrao u Ukrajini, Rusiji, Engleskoj i Španjolskoj. Iza njega je impresivan nogometni put, a djeci je pojasnio koliko je teško sve to postići.
- Mnogo toga se mora poklopiti da ostvariti solidnu nogometnu karijeru, ali morate znati u prosjeku samo mali broj nogometaša koji krenu trenirati nogomet od njega zaista i živi. Odnos prema treninzima, trenerima i radu će vam najviše pomoći u životu. Teško da ćete svi ovdje postati profesionalni nogometaši, ali ako budete imali dobar odnos prema ovim stvarima, postat ćete kvalitetni i dobri ljudi.
Jedno od pitanja na koje je odgovorio bilo je i kako se nosio s teretom očekivanja za vrijeme dok je bio mladi igrač.
- Stalno sam branio za starije uzraste od svog, nekada su mi se događali propusti i naravno da je to sve stresno za mladog igrača. Jednom smo igrali utakmicu i primio sam poprilično glup gol. Pokojni otac me tada kritizirao, pitao me kako sam mogao primiti takav gol i tada sam mu jednostavno rekao da ga ne želim više vidjeti na utakmicama i treninzima. Rekao sam mu da vjerujem u sebe i svoje trenere te da mi takva kritika ne treba. Dugo nakon toga nije dolazio, a to mi je puno pomoglo da sam sebi smanjim stres. Želim reći da je bitno smanjiti pritisak okoline, a rezultat će nakon toga sam doći - pojasnio je Pletikosa.
Djecu je između ostalog zanimalo i kako se pripremao za velike utakmice.
- Od ranih dana sam koristio jednu tehniku koju sam kasnije primjenjivao tijekom cijele karijere. Otprilike sat i pol prije utakmice bi pokušao sebi vizualizirati sve što se može dogoditi na utakmici, od pokreta suparničkih igrača, mogućih ubačaja, udaraca, izgleda terena, jakog sunca, kiše... Zamišljao bi kako će se događaji odvijati i bio bi unaprijed spreman na njih. Smatram da je to bilo vrlo korisno i učinkovito.
Naglasio je i kako mu je teška ozljeda prije odlaska u Tottenham pomogla da iz toga izađe još jači, a na kraju je upitan i o čudesnoj utakmici u Maksimiru kada su ga novinari ocijenili čistom desetkom. Hajduk je 1999. godine odigrao 1:1 s Dinamom unatoč igraču manje od 30. minute susreta. Pletikosa je ušao s klupe i upisao jednu od najdojmljivijih vratarskih predstava na ovim prostorima.
- Tijekom cijele te utakmice trpjeli smo strašnu sudačku nepravdu. U svima nama se probudio neopisivi dišpet, nešto čega na žalost ima sve manje. Branio sam kao u transu, doslovno sam osjećao da mi ne mogu zabiti gol. To je bilo zato što su nam htjeli uzeti nešto što nam pripada, a mi to nismo dali - zaključio je Pletikosa koji je ispraćen velikim pljeskom cijele dvorane.
