Mobile menu
Sjećanje na Bari 1944.: 75 godina od povijesne utakmice

Sjećanje na Bari 1944.: 75 godina od povijesne utakmice

 
23/9/2019 - 18:13 sati
Klub
Foto: hajduk.hr

U mjesecu svibnju na otoku Visu, obilježili smo 75 godina obnove Hajduka, a 23. rujna točno je 75 godina najvećeg sportskog događaja u Drugom svjetskom ratu, kada su se tijekom Hajdukove ratne epopeje u Bariju, sastali HŠK Hajduk NOVJ i reprezentacija britanske vojske.

- Utakmica još nije počela, a mi smo već pobijedili – uskliknuo je dr. Šime Poduje, istaknuti igrač i dužnosnik Hajduka, što dovoljno govori o značaju ove povijesne utakmice.

Do ove povijesne utakmice došlo je na inicijativu Britanaca, koji su pod svaku cijenu Hajduku, koji je tada nastupio kao momčad jugoslavenske vojske željeli suprostaviti jednu jaču momčad. Jer do tog susreta HŠK Hajduk NOVJ u 21 utakmicu s britanskim momčadima zabilježio je 18 pobjeda i svega tri neodlučena rezultata uz gol razliku 116:21.

Britanci su stoga, odlučili okupiti najbolje igrače s ratišta i iz pozadinskih jedinica. Zadatak „sportske osvete“ povjeren je Stan Cullisu, časniku zaduženom za sport britanskih vojnika i jednom od najboljih nogometaša i kapetanu reprezentacije koju je iznjedrila „kolijevka nogometa“. Svojski se Cullis dao na posao, obavivši ga više nego uspješno, što nedvojbeno potvrđuje sastav, koji je 23. rujna 1944., godine istračao na prepun „Stadio della Vittoria“ u Bariju: Renny (St. Miren), Beatty (Preston), Malpass (Fulham), Collier (Aberdeen), Cullis (Wolverhampton), Merphy (West Bromwich), Finney (Preston), Jones (Arsenal), Wilkin (Bredford), Rudd (Manchester City) i Strauss (Aberdeen).

Poznavaoci tadašnjeg nogometa, bez razmišljanja tvrdili su: „pa ovo bi bila najbolja britanska selekcija i u mirnodopskim danima.“

Iako je 23. rujna bio dan isteka ljeta bilo je vrlo sparno. Pogotovo publici do grla zakopčanoj britanskim, američkim i partizanskim uniformama. Većinu njih je na stadion dovezlo oko tisuću kamiona s bojišta, obližnjih garnizona i bolnica. A za one koji su morali ostati pred nacističkim mitraljezima i topovima „Army Broadcasting Service“ vršio je direktan radio – prijenos čitave utakmice.

Među nepreglednom masom gledatelja naše i britanske bolničarke prikupljale su dobrovoljne priloge u korist naših ranjenika i građana Londona unesrećenih posljednjim njemačkim ratnim čudom – „letećim bombama“.

Burno pozdravljene momčadi su u 15,50 sati izašle na teren. Momčad Hajduka istrčala je u sastavu: Petar Brkljača, Ljubomir Kokeza, Jozo Matošić (kapetan), Slavko Luštica, Dušan Bjelanović, Branko Bakotić, Ivo Alujević, Ervin Katnić, Miljenko Batinić, Frane Matošić i Ive Radovniković.

O samoj utakmici kratko je registrirano u vojničkom dnevniku HŠK Hajduka NOVJ: „Igra je u prvom poluvremenu bila ravnopravna i izjednačena. Hajduk reprezentacija NOVJ je igrala požrtvovno i srčano, te je time parirala bolju tehničku spremu i rutinu protivničkih igrača. Poraz od 7:2 je previsoko izražen. Golove za Hajduka NOVJ polučili su: Miljenko Batinić i Frane Matošić, čiji je gol bio najljepši i najefektniji.“

Valja naime spomenuti da se većina igrača Hajduka dvadesetak dana ranije razboljela od neke vrste lakše malarije. Vraćajući se iz Napulja oni su prenoćili na otvorenome u Formiju kod Gaette. Bilo je to močvarno područje, prepuno komaraca. Prema sjećanju Tonća Radovnikovića jedino on i rođak mu Ive nisu oboljeli dok su se svi ostali više dana borili protiv vrućice, što je moralo ostaviti traga na njihovu fizičku spremu.

Potvrđuje to uostalom i kretanje rezultata. U prvom poluvremenu dok su još imali snage, hajdukovci su se gotovo ravnopravno nosili sa engleskim reprezentativcima. Zahvaljujući tome prvi dio završio je tijesnim rezultatom od 3:2 u korist britanaca. U nastavku, međutim Petar Brkljača morao je četiri puta vaditi loptu iz svoje mreže.

Poslije utakmice i britanski vojni listovi objavili su opširnije izvještaje. Pod naslovom „Devet golova i mnogo uzbuđenja u izvanrednoj igri“, iz pera reportera Jacka Ashtona ispisani su mnogi zanimljivi detalji. Tako na primjer :“Coaeskaszer“ (Kokeza) bio je neprelazan, kako je Katnić ( u stvari Batinić) postigao izjednačujući gol 1:1, kako je pri kraju prvog poluvremena sucu kapetanu Holderu pukao mišić pa ga je u djeljenju nogometne pravde zamijenio poručnik Preston, itd...


Brojna su sjećanja pojedinaca te povijesne utakmice, Jug Grizelj poznati publicist i novinar nadopunjuje tu sliku svojim uspomenama: „...usprkos strogoj zabrani liječnika, zajedno s 26 ranjenika, pobjegao sam iz bolničkog kreveta i otišao na utakmicu. U bolničkim piđamama na štakama, ufašovanih glava, ruku, nogu, Stadion je bio pun kao šipak..“

Bio je odmah ugovoren i revanš za listopad i to u jednom od oslobođenih velikih gradova Jugoslavije. Do njega, će međutim doći – koncem 1944. godine u oslobođenom Splitu, kada se Hajdukom pobjedom od 1:0, golom Frane Matošića revanširao za poraz u Bariju.

Poslije utakmice u Bariju HŠK Hajduk NOVJ je u Italiji odigrao još četiri utakmice s britanskim momčadima, od kojih je jednu izgubio. Istodobno se susreo u dva navrata u Gravini s momčadi naših avijatičara. 

23/9/2019 - 18:13 sati
Klub
Foto: hajduk.hr