Roko Španjić je mladi trener koji obnaša odgovornu zadaću u Akademiji "Luka Kaliterna" kao trener pionira. Za početak smo ga zamolili da se prisjeti svog „debija“ na tom zadatku, kakav je to bio doživljaj?
- Bilo je to prije jedanaest godina, dakle 2014., u Adriaticu, radio sam s najmlađom kategorijom, dječacima od 8-9 godina. Bilo ih je puno, nisam se baš najbolje snašao, pomogle su mi kolege. No, upravo ta početna iskustva kasnije su mi puno vrijedila u radu.
Što vas je privuklo da se posvetite radu upravo s najmlađima?
- Moj otac je bio trener u Akademiji i odrastanje uz njega je usmjerilo moj životni poziv. Rad sa djecom ima posebne draži, zahtjeva veliko strpljenje, ali se tu najbolji vidi njihov napredak, može se i puno utjecati na njih. Nije to samo briga hoće li od dječaka postati dobar igrač, nego i znatno šire, u svim životnim aspektima. Naravno, raditi u Hajduku bio je oduvijek moj san, ovdje sam prošao sve, od nogometne škole do prve momčadi. U Adriaticu sam stekao temelje, a onda sam 2020. godine na poziv Andre Fistonića i šefa Bore Primorca došao u Klub voditi U-12 kategoriju.
Što je naglasak u radu s dječacima te dobi?
- Usaditi radnu etiku, posvećenost, želju za napretkom iz dana u dan. To je krucijalno. Također i podređivanje ekipi, taj timski duh, zajedništvo. Svi ti segmenti moraju postojati da bismo od tih talentiranih dječaka jednog dana stvorili nogometaše za top razinu. Da, talent je super, ali bez nadgradnje nije dovoljan. Radimo zaista puno od jutra do večeri, individualno i kolektivno, tu su još i putovanja, utakmice, djeca zaista moraju voljeti nogomet da bi išli naprijed i uspjeli. Pogotovo jer su oni osmi razred ili prvi u srednjoj školi, to su godine u kojima počinju i neka druga „zanimanja“, a mora se zadržati fokus. Srećom, imamo zaista dobru ekipu U-15, mi smo tu da im budemo kao „drugi tata i mama“, provodimo puno vremena zajedno, razgovaramo o svemu, ne samo o nogometu. Pritom, naravno da je jako bitno imati kvalitetan odnos i s njihovim roditeljima, zajedno im moramo biti potpora, uz pomoć naše psihološke i pedagoške službe u Akademiji.
U ovoj dobi je uvijek pitanje – što je važnije, razvoj igrača ili rezultat?
- Istina, prioritet je stvoriti kvalitetne igrače, ali ja ne bih umanjivao važnost rezultata. Djeca, pogotovo kod nas u Dalmaciji, vole se natjecati, biti bolji od drugih i to je njima potvrda da su na pravom putu. Mi treneri znamo da to nije baš doslovno tako, ali i da pobjede daju djeci dodatni motiv. Istina, dogodi se da neki dječak odigra sjajno sezonu i dobije "krila", a nama je ključno da oni budu pravi sa 17 ili 18 godina. Sve je to logično, amplitude su sasvim normalna stvar. Naš stožer ima petoricu članova, radi se i izvan terena, pogotovo na video analizama, pokazujemo igračima koje segmente u igri mogu poboljšati, to je „alat“ koji sve više koristimo. Što se tiče individualnog rada, tome također posvećujemo veliku pozornost: utorkom na tehnici, srijedom na snazi, brzini, eksplozivnosti, četvrtkom čak i judo, jer i to je od velike koristi, dakle, radimo cjelokupni program koji je jako bitan.
Španjić posebno ističe ovaj aspekt:
- Imamo zaista vrhunsku simbiozu svih trenera u Akademiji i svih pratećih službi, sjajno surađujemo, međusobno se pomažemo, po tome smo posebni i drugačiji od drugih klubova. Imamo naravno zadatu metodologiju rada, ali i mogućnost kreativnosti, davanja osobnog pečata. Znate da radimo u teškim uvjetima što se tiče infrastrukture, bilo bi sjajno da dobijemo svoj kamp.
Akademija je zaista ponos Kluba, ne samo po rezultatima, nego i promociji igrača, dovoljno je vidjeti koliko naše dice imamo u seniorskom pogonu, zar ne?
- Jako sam ponosan i sretan kad vidim sve njih u prvoj ekipi, a znam ih još od pionirskog, kadetskog uzrasta. To je najbolji dokaz kvalitete rada u Akademiji, a ujedno i poticaj mlađima, koji se tako mogu uvjeriti da Hajduk daje veliku priliku svojim igračima, oni znaju da ako zavrijede – dobit će priliku da jednog dana postanu prvotimci. Pratimo dječake iz cijele Dalmacije i šire, zahvaljujući vrhunskoj mreži scouta, uvjeren sam da ćemo u budućnosti samo rasti.
