Robert Jandrek ove je zime pojačao redove druge momčadi Hajduka i odmah na startu pokazao da se u nastavku prvenstva od njega s razlogom mnogo očekuje.
Postao je bitna karika u napadu, a u dvije pripremne utakmice (OSK i Šibenik) bio je jedini strijelac u minimalnim pobjedama bijelih.
"Zadovoljan sam svojim igrama u pripremnim utakmicama, ali isto tako i igrama cijele momčadi. Dosta je promjena, mislim da će trener Osibov to dobro ukomponirati, a pripremne utakmice pokazale su da se možemo nositi i s drugoligašima. Vodećeg Šibenika smo pobijedili, a sa Zadrom igrali neodlučeno".
Utakmicu sa Šibenikom odlučio je baš Jandrek nakon odlične akcije Vojkovića, a u drugom poluvremenu pokazao je i svoju glavnu odliku - brzinu. U jednoj akciji sprintao je dobrih 40 metara i do lopte stigao prije protivničkog vratara kojemu je ona bila dvostruko bliža. "Istina je krasi me brzina, nisam obavljao službena mjerenja, ali u svim ekipama za koje sam nastupao bio sam najbrži.
Jandrek je mlad igrač, rođen 30. kolovoza 1995. a karijeru je počeo u Junaku iz Sinja. Potom je prešao u Omladinca, pa Hajduka, da bi u Lokomotivi odigrao zadnju juniorsku sezonu. Slijedio je povratak u Junak, te se nakon jedne polusezone opet našao u Hajduku, točnije drugoj momčadi. Još uvijek pamti prvi boravak na Poljudu.
"Igrao sam u odličnoj generaciji s Pašalićem, Mujanom, Kušetom i Cipetićem, ali sam bio izrazito nizak, za glavu manji od svih. Uz urođenu brzinu to je vjerojatno i razlog zašto sam u najmlađim uzrastima uvijek igrao na krilu. Tu poziciju igram i danas i svejedno mi je jesam li na lijevoj ili desnoj strani. Tijekom karijere igrao sam i na obje bočne obrambene pozicije, a u Lokomotivi i na poziciji zadnjeg veznog. To mi je mnogo pomoglo u svladavanju defanzivnog segmenta igre".
U međuvremenu Jandrek je dosta porastao, te je i s visinom od 180 cm zadržao urođenu brzinu, a u pripremnim utakmicama istaknuo se i realizacijom.
U igri se najbolje slaže s Franom Vojkovićem koji je postao član prve momčadi, a izvan terena uz Vojkovića, najbolji je s Bashom i Lorencom Šimićem. I Šimić je nedavno priključen prvoj momčadi, a u budućnosti je to i jedna od Robertovih ambicija.
"Naravno da mi je sada najvažnije postati standardan igrač i nositelj igre u drugoj momčadi, dok je priključenje prvoj momčadi jedan od ciljeva u budućnosti. Odrađujemo odlične pripreme, radi se naporno i dugo, ali s loptom sto igrači vole. Trener Osibov izuzetno je studiozan, ciljevi su postavljeni, a trener posebnu pažnju posvećuje detaljima i ispravlja sve naše pogreške. Osim toga ekipa se i pojačala, pa ne sumnjam u dobre rezultate i vjerujem kako možemo krenuti prema vrhu ljestvice."
Treninzi su naporni, ponekad se radi i dva puta dnevno, pa Robert preko tjedna zna ostati u sobi na stadionu. Kada mu to dozvole obveze vraća se brojnoj obitelji u Sinj, gdje mu žive otac, tri brata i dvije sestre. Obitelj je inače porijeklom iz obližnje Gale.
"Kad uhvatim slobodnog vremena rado svratim kući. Vozač sam i to profesionalni, ha, ha, završio sam srednju prometnu školu, pa bih ako poželim kući mogao i kamionom."
Upitan za dosadašnja najzanimljivija nogometna iskustva, Jandrek ističe lokalne derbije Junaka i Hrvaca čijim je sudionikom bio.
"U trećoj ligi ima dosta vrućih terena, ali taj derbi je nešto posebno. Radi se o prvim susjedima, tenzije su velike, iako moram istaknuti kako unatoč rivalitetu, tu nema zle krvi. U posljednjem derbiju ove sezone u Hrvacama, igrao sam za Junak, pobijedili smo 3:2, nisam se upisao u strijelce, ali sam izborio jedanaesterac, te su na meni protivnici zaradili jedan crveni i četiri žuta kartona".
Zajedno sa suigračima Jandrek nastavlja s pripremama za nastavak sezone, te vjeruje kako će im se naporan rad isplatiti.
"Očekujem da već na startu nastavka prvenstva pokažemo svoju snagu i ambicije. Nadam se pobjedi protiv Zmaja na teškom gostovanju u Blatu na Korčuli, čime bismo najavili pohod prema gornjem dijelu tablice".
