Marko Ranilović branit će vrata Hajduka u gradskom derbiju protiv Splita na Poljudu. Zbog lakše ozljede prvog vratara Lovre Kalinića priliku će dobiti 28-godišnji Mariborčanin koji je u Hajduk stigao u zimskom prijelaznom roku.

Ranilović nam se predstavio u razgovoru za hajduk.hr govoreći o svojoj dosadašnjoj karijeri, ali i o svom doživljaju Hajduka kojem se divio još kao dijete.

"Hajduk je ljubav iz djetinjstva. Moja cijela obitelj su hajdukovci. Sjećam se nebrojenih priča vezanih uz Hajduk. Ljetovali smo u Privlaci, a Hajduk je igrao u okolici Zadra i pamti kako smo svi išli na tu utakmicu s velikim guštom. To je bio praznik. Moj otac je veliki navijač Hajduka i to je prenio na mene. Njemu je Iko Buljan bio najdraži. Kad je otišao iz Hajduka otac je zbog Buljana počeo navijati i za Hamburg. Ta ljubav prema Hajduku se prenosila s koljena na koljeno. Još pamtim kako mi je djeda tepao kad sam počeo braniti govoreći: Gdje je djedin Beara", ispričao nam je Ranilović koji je s nogometom počeo u rodnom Mariboru.  

"Nogomet sam počeo igrati na ulici, i to me je odredilo da postanem nogometaš. Od malih nogu stalno smo bili na ulici, i stalno smo igrali nogomet. Kad si dijete najlakše je diviti se nekom od napadača, a ja sam simpatizirao igrače iz obrane. Paolo Maldini je bio moj favorit. Volio sam igrače koji obavljaju "prljavi" posao pa sam valjda zato završio kao vratar. Vratarski uzor mi je bio Sebastiano Rossi, tadašnji vratar Milana koji je bio visok i jak, a imao je čvrstu obranu ispred sebe sa Maldinijem, Baresijem, Costacurtom. U to vrijeme bio sam fan Milana..."

I igrač Maribora...

"Da, Maribor je moj klub. Imao sam 14 godina kad je Maribor igrao u Ligi prvaka, a ja sam skupljao lopte na tim utakmicama. To je nezaboravno iskustvo. Imali smo sjajnu momčad u kojoj je prva zvijezda bio hajdukovac Stipe Balajić koji je i dan danas legenda Maribora. Kasnije kad sam sa 16,17 godina počeo trenirati s prvom momčad sjedio sam u svlačionici pored Stipe Balajića. To mi je bilo ostvarenje sna."

To je vjerojatno bio i veliki poticaj za Vas? 

"Naravno. I prilika da nešto naučim, a naučio sam kako stariji igrači mogu pomoći mlađima, ponekim savjetom, podrškom. Sa 18 godina otišao sam na posudbu. Šest mjeseci proveo sam u Palomi, u Sladkom Vrhu, to je bila treća liga i tu je počeo moj put dokazivanja. Vrlo brzo sam se vratio u Maribor u kojem sam doživio puno lijepih trenutaka.  Ako bih nešto trebao izdvojiti onda je to sezona u kojoj smo u Intertoto kupu izbacili Villarreala koji je sezonu prije bio polufinalist Lige prvaka, a imali su sjajnu momčad sa Forlanom, Nihatom, Riquelme je bio tamo. Oni nisu izgubili domaću utakmicu godinu i pol dana, a mi smo ih dobili na Madrigalu. Nezaboravno...

Kao vratar okušali ste se u Mađarskoj gdje ste bili član Ferencvaroš i Kapošvara, a potom ste se vratili u Sloveniju, u Zavrč. Kako je Hajduk ušao u tu priču?    

"Kad je došao poziv Hajduka ja nisam razmišljao ni trena. Zapravo nikad ne bih mogao odbiti Hajduka. Znao sam u kakvu situaciju dolazim i da klubu treba vratar koji će biti pričuva Lovri Kaliniću, ali ono što bi netko doživio kao prepreku, ja sam doživio kao priliku za jedno novo iskustvo koje će mi pomoći da postanem još bolji vratar i još bolja osoba."  

Jesu li Vam se ispunila očekivanja? 

"Jesu. Dolaskom u Hajduk sva moja očekivanja su se ispunila. Stvarno sam sretan što sam došao u Hajduk. Osjećam se počašćeno jer je Hajduk veliki klub. Jako mi je svidio grad i ljudi. Osjećam da su me svi lijepo prihvatili. Inače sam osoba koja stvari gleda s pozitivne strane, a dolazak u Hajduk vidio sam kao svoju šansu da napravim iskorak u karijeri."

Debitirali ste protiv Rijeke na Kantridi... 

"Taj poraz sam teško podnio kao i svi moji suigrači, ali to sam prihvatio kao jedno iskustvo koje će nam pomoći da napravimo bolje stvari u nastavku sezone." 

Sjajno iskustvo bio je i derbi s Dinamom na Poljudu, kaže Ranilović. Iako nije branio nego je na Poljudu bio na klupi za pričuve.

"U Sloveniji je najveća utakmica dvoboj Maribora i Olimpije, u Mađarskoj sam osjetio što znači derbi Ferencvaroša i Ujpesta. Moram priznati da je derbi Hajduka i Dinamo puno intenzivniji, sa najviše žara i emocija. U Sloveniji je taj žar splasnuo. U Mađarskoj je također žestoko rivalstvo, i među igračima i navijačima, ali derbi Hajduka i Dinama ipak je nešto posebno. Osobito na Poljudu. Taj ambijent je nezaboravan. Ja baš guštam u svemu tome. Osjetio sam djelić te atmosfere i na prijateljskoj utamici u Vodicama gdje je bilo navijanja, baklji i pjesme. U takvom ambijentu baš se osjećaš kao igrač." 

Osjećate li tremu pred utakmicu na Poljudu? 

"Tremu ne osjećam jer ipak imam iza sebe određeno iskustvo i godine. Kad si dolje na travnjaku onda pokušavaš ne misliti o tome da su na tribinama deseci tisuća gledatelja, ali opet ne možeš se niti potpuno isključiti. Naravno da čuješ kad Torcida pjeva s tribine. Ponavljam, meni je to baš uživancija u takvom ambijentu braniti i vjerujem da će tako biti i u derbiju protiv Splita." 

Što očekujete od te utakmice? 

"Očekujem da ćemo napraviti dobar rezultat, da ćemo pobijediti. Znamo svi koliko su nam važne te utakmice i da želimo ostvariti primarni cilj, a to je plasman u Europu. Split ima dobru momčad iako nisu napravili rezultat. Ali protiv Hajduka svi idu maksmalno, pa vjerujem da će tako biti i s njima. To je normalno. Hajduk svih motivira." 

Jeste li se posebno pripremali za protivničke igrače? 

"Uvijek to radim i proučavam protivničke igrače, napadače pogotovo. Gledam njihove snimke, tražim njihove posebnosti. Vidio sam kako tuče Cikallesi, jako mi se sviđa kako igra Mate Bilić, ali vjerujem da mi imamo dobre igrače koji će ih znati blokirati."

Što biste rekli za svoje kolege Lovru Kalinića i Ivu Grbića? 

"Ne zaboravite Stipicu, i on je tu. Zapravo za svu trojicu mogu reći da su super vratari i da su odični kao osobe. Vidi se da je Hajdukova škola jaka što se tiče vratara i apsolutno zaslužuju da su reprezentativci."

Hajdukova trenera vratara Zorana Varvodića znali ste od ranije?

"Znao sam ga po priči. O Varvodiću mi je sve najbolje govorio Boško Bošković. Njemu je bio idol, pričao mi je da je Varvodić imao osobit stil branjenja. Stvarno je odličan trener, a s njim često razgovaram i puno toga mogu naučiti." 

Što Vas zanima osim nogometa? 

"Opet je to sport. Volim gledati borilačke sportove, igram tenis, vozim bicikl, a jedva čekam kad će zatopliti pa da se počnem kupati. Stanujem na Žnjanu, imam djevojku, ne mogu se potužiti, stvarno sam zadovoljan životom..."  

Uskoro ćete i diplomirati? 

"Nadam se. Privodim kraju studij na Pedagoškom fakultetu, ostala mi je još zadnja godina. Da sam ostao u Mariboru to bih vjerojatno završio ove godine, ali ne žalim se. Želim biti trener jednog dana, i to trener prve momčadi. Moj život je nogomet. To sam od malena pričao da ću se baviti nogometom. I kad završim s igranjem ostat ću u nogometu. Svaki dan nešto novo naučim, a najljepše je to što radim ono što volim. Vjerujete da nema šanse da bih posvetio toliko vremena nečemu što ne volim. Završio sam ekonomsku školu, ali nogomet je ono što stvarno volim i u čemu uživam", zaključuje Hajdukov vratar Marko Ranilović.