U Splitu je 28. rujna nakon kratke i teške bolesti preminuo bivši nogometaš Hajduka i prvi predsjednik kluba u samostalnoj Hrvatskoj, dr.sc. Stjepan Jukić – Peladić.
Bio je ugledni znanstvenik i bivši nogometaš.
Doktor Stjepan Jukić- Peladić, rođen je u Splitu, 8. siječnja 1935. godine, gdje nakon završetka osnovne škole i Realne gimnazije u Splitu, u Beogradu upisuje Prirodoslovno – matematički fakultet, i diplomira 1960. godine. Magistrirao je na Prirodoslovno – matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 1965. godine, a na istom fakultetu je i doktorirao 1973. godine.
Radni vijek provodi uglavnom u Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, radeći na ribarstveno-biološkoj problematici Jadrana.
Prve korake nogometne vještine započinje 1948. godine u „tićima“ Hajduka, i 1952. godine, s juniorima Hajduka, osvaja prvo prvenstvo Jugoslavije. Godine 1954. prelazi u RNK Split, gdje ostaje do odlaska na fakultet. Od 1957. do 1958. godine na nagovor bivšeg igrača i trenera Hajduka, Krešimira Arapovića, nastupa za NK Srem iz Srijemske Mitrovice. Od 1960. do 1961. godine igra i djelomično trenira NK Dubrovnik, nagovorom nekadašnjih legendi Hajduka; Joze Matošića i Bože Brokete. Godine 1962. vraća se u Split, zapošljava u navedeni Institut, gdje dočekuje i mirovinu.
Povratkom u Split, Jukić, sa zaljubljenicima u „balun“ dr. Jurjom Romcem i Zlatanom Bašićem, u tadašnjoj ambulanti Špinut, 28. prosinca 1962. godine organizira prvi malonogometni turnir, tzv. „Pašta & fažol“, nakon kojeg datuma „mali balun“ postaje najmasovniji vid sportsko – rekreativne igre u nas. Stjepan Jukić - Peladić, vjerojatno je jedini Splićanin, koji je obnašao dužnost predsjednika nogometnih klubova Hajduka i Splita. Predsjednik Splita, bio je kraće vrijeme 1988. godine, a predsjednikom Hajduka je od 1990. do 1992. godine. Prvi je predsjednik
kluba od uspostave demokratskih promjena u Republici Hrvatskoj.
Od svih sportskih djelatnika s kojima se susretao tijekom svoje nogometne i dužnosničke karijere, Jukić, posebno ističe barba Luku Kaliternu i naziva ga „nestorom nogometa u težačkom Splitu“. O njemu je i knjigu napisao pod naslovom: „Legendarni barba Luka Kaliterna“.
Tijekom dužnosničke funkcije u sjećanju Jukića, posebno mjesto zauzimalo je osvajanje posljednjeg Kupa Jugoslavije u sezoni 1990./91. Naime, zbilo se to 8. svibnja 1991. godine u Beogradu, uoči samog početka rata u Hrvatskoj, a samo nekoliko dana nakon masakra nad hrvatskim policajcima u Borovu Selu. Konsternacija u klubu i dilema: „Otići, ili ne u Beograd?“. Zahvaljujući lucidnošću obaju predsjednika; predsjednika Skupštine Hajduka pokojnog akademika Ive Petrinovića i tadašnjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ Stjepana Mesića, u telefonskom razgovoru i eksplicite preporukom predsjednika Stjepana Mesića, dogovoreno je da Hajduk, bez dvoumljenja, mora nastupiti u Beogradu. Nastavak je poznat. Hajduk je na stadionu JNA, nastupio s crnim florom oko ruke, pred cijelim auditorijem ex. Jugoslavije, u znak žalosti za pogibijom 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu, i pobijedio golom Bokšića sa 1:0, domaću Crvenu Zvezdu, koja je te godine postala Europski i svjetski nogometni prvak. Jukić, posebno na toj utakmici ističe učinak, Alena Bokšića, koji je kaže sam pobijedio Crvenu Zvezdu.
U prvoj Hrvatskoj nogometnoj sezoni 1992. godine, Hajduk s Jukićem na čelu osvaja prvenstvo države, a nedugo zatim i prvi Hrvatski nogometni super kup, te kup u sezoni 1992./93
U 2001. godini Internacionalnog voluntarizma, IOC & FIFA dodjeljuju Jukiću diplomu za promociju nogometa, međunarodnog prijateljstva i ljudske solidarnosti.
Po želji pokojnika i obitelji sahranjen je u krugu obitelji na groblju Lovrinac.