Otišao je naš dobri Sizgo. Nakon kratke i teške bolesti iznenada nas je napustio legendarni dugogodišnji fizioterapeut Hajduka.
U 37 godina njegovog rada i djelovanja prošlo je kroz njegove zlatne ruke mnoštvo legendarnih igrača i velikana Hajduka i hrvatskog nogometa. Mnogima je pomogao, brojne izliječio, a uvijek ćemo pamtiti njegovu duhovitost i spremnost na šalu u svakom trenutku.
Domeniko naš, počivaj u miru. HNK Hajduk izražava posebnu sućut obitelji Domenika Sisgorea.
Komemoracija će biti održana u ponedjeljak u 12 sati na Poljudu, ispraćaj je u 15 sati na Lovrincu, a pogreb u 17 sati na mjesnom groblju u Radošiću. Komemoracija će se održati sukladno trenutnim epidemiološkim pravilima, što znači ograničen broj ljudi koji mogu istodobno boraviti u kinodvorani na Poljudu.
Naš Sizgo rođen je u Splitu, 9. listopada 1962. godine. Nakon završenog školovanja zapošljava se u Hajduku 1. listopada 1983. godine gdje je radio sve do svoje smrti.
Započeo je raditi kao fizioterapeut zadužen za igrače mlađih uzrasnih kategorija s kojima je sudjelovao na brojnim utakmicama i turnirima diljem cijele planete. Nogometaši u mlađim uzrastima, a kasnije može se reći se, i seniori naprosto su obožavali svoga Sizgu. Bio im je doslovce drugi otac, u najtežim danima mnogima "rame za plakanje". Imao je lijepu riječ za svakoga, čovjek s velikim Č u svakom pogledu.
Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća Domeniko postaje fizioterapeut seniorske momčadi Hajduka, gdje ostaje sve do prije nekoliko dana kada ga je neumitna bolest odvodila od njegova najdražeg Hajduka. Na klupi Hajduka uz brojne legendarne klupske trenere doživio je brojne lijepe trenutke, poglavito devedesetih godina prošlog stoljeća kada je Hajduk igrao u četvrtfinalu Lige prvaka.
Tu su i brojne titule i kupovi, čijem osvajanju je Sizgo jako puno doprinio. Bio je "majstor svog zanata", kada je ozlijeđenog igrača trebalo osposobiti za igru. Doživio je Sizgo i radost da je bio dio Hajduka kada ga je dva puta primio Sveti otac Ivan Pavao Drugi.
Pored brojne Hajdučke obitelji Sizgo je posebno bio poštovan od strane veterana kluba, s kojima se često družio, odlazio na razna putovanja, ukratko bio je jedan od simbola cijele Hajdučke obitelji, od prednatjecatelja do veterana, dužnosnika i djelatnika.
Recimo i to da je Sizgo više godina bio fizioterapeut hrvatske nogometne reprezentacije s kojom je bio na nekoliko velikih natjecanja, a bio je i hrvatski branitelj.
