Na današnji dan 2014. godine napustio nas je Veliki Vladimir. Za njega mnogi nogometni velikani, između ostalih Leo Lemešić i Frane Matošić, rekli:
- Vladimir Beara je najbolji vratar što ga je svijet ikada imao.
Vladimir Beara rođen je 26. kolovoza 1928. godine u Zelovu kod Sinja. Bio je jugoslavenski nogometni reprezentativac. U Hajduk je došao 1946. godine, kad mu je nakon gledanja treninga prve momčadi Hajduka prišao Jozo Matošić i rekao: "Mali, ajde stani na branku." Stao je, mnogi su mu pucali, a on se "bacao na sve strane".
Za seniorsku momčad Hajduka debitirao je 12. listopada 1947. godine, u prijateljskoj utakmici protiv splitskog Mornara u kojoj je Hajduk pobijedio s 5:1, a već 1950. godine doživljava prvu veliku radost. Hajduk osvaja prvu poslijeratnu titulu prvaka Jugoslavije. Sa svojim Bijelima još će osvajati titule prvaka države u nogometu 1952. godine i u prvenstvenoj sezoni 1954./55. koja mu je bila zadnja na golu Hajduka. Za Hajduk ima 308 nastupa. Ističemo da je Veliki Vladimir sudjelovao u još jednom osvajanju Hajdukove titule prvaka države. U prvenstvenoj sezoni 1970./71. bio je prvi suradnik Slavku Luštici, kada je Hajduk nakon 16 godina čekanja ponovno postao državni prvak. Uz to je Vladimir Beara sa Crvenom Zvezdom još osvojio 4 titule prvaka države i sudjelovao u osvajanju 2 nacionalna kupa Jugoslavije. U dresu Zvezde u sezoni 1959./60. dobio je žutu majicu Narodnog sporta kao najbolji nogometaš u sezoni. Bilo je to prvi put da je vratar proglašen najboljim nogometašem.
Nakon Crvene Zvezde odlazi u Alemaniju iz Achena, a nogometnu karijeru završava u njemačkoj Viktoriji iz Kölna.
Za državnu reprezentaciju Jugoslavije Beara, od 1950. do 1959. godine ima 60 nastupa i to 35 nastupa kao nogometaš Hajduka, a 25 kao nogometaš Crvene Zvezde. Debitirao je 8. listopada 1950. godine u prijateljskoj utakmici protiv Austrije u Beču (2:7), na legendarnom Prateru pred 70.000 gledatelja kada je u 73. minuti zamijenio na golu do tada nezamjenjivog Srđana Mrkušića. Od tada postaje nezamjenjiv, a od reprezentativnog dresa oprostio se u Beogradu u prijateljskoj utakmici protiv Mađarske 11. listopada 1959. godine (2:4).
Sudionik je tri svjetska prvenstva u nogometu: 1950. godine u Brazilu, 1954. u Švicarskoj i 1958. u Švedskoj. Nastupio je na Olimpijskim igrama 1952. u Helsinkiju gdje sudjeluje u osvajanju srebrne medalje.
Najveće priznanje na nogometnom terenu Beara dobiva 21. listopada 1953. godine. Zajedno s Bernardom Vukasom, Brankom Zebecom i Zlatkom Čajkovskim nastupa za reprezentaciju FIFA-e, protiv izabrane vrste Engleske. Bile su to njegove zlatne godine. Beara je dostigao svoj najveći nogometni domet i postao naš prvi vratar koji je čuvao mrežu reprezentacije FIFA-e.
Svakako valja napomenuti da je Vladimir Beara jednom čuvao gol veteranske reprezentacije svijeta, a jednom veteranske reprezentacije Europe. Beara je bio vrsni vratar, a uz to i privlačne pojave, sa spektakularnim intervencijama i stilom igre. Bio je elegantan u svakom pogledu, sa skokovima koji su osvajali ljepotom, izrazito elastičnim i s munjevitim refleksima.
Od 2007. godine počasnik je Kuće slave splitskog sporta, a 2008. godine predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, odlikovao ga je odličjem Reda Danice Hrvatske s likom Franje Bučara. U 2010. godini dobio je Nagradu za životna djelo Grada Splita, a 2015. u izboru UEFA-e, proglašen je najpopularnijim hrvatskim vratarom u povijesti.
Treba reći da je Beari, slavni španjolski vratar Ricardo Zamora, koji se isto smatrao jednim od najboljih vratara u povijesti nogometa priznao veličinu riječima: „Vi ste Beara najbolji vratar na svijetu“!
Slavni Lav Jašin, nekoć vratar reprezentacije SSSR-a, primajući 1963., godine nagrada za najboljeg vratara Europe, je tada rekao neponovljivu izjavu: „Postoji ipak jedan bolji, a to je Vladimir Beara“!
Kao što je navedeno na početku teksta Vladimir Beara preminuo je 11. kolovoza 2014., godine u Splitu i pokopan je na groblju Lovrinac.
