HNK Hajduk je u suradnji sa Rendez-vous festivalom Francuske u Hrvatskoj, u četvrtak u kino dvorani stadiona na Poljudu obilježio 70. godišnjicu značajnog povijesnog događaja - proglašenja Hajduka počasnom sportskom momčadi Slobodne Francuske.
To je priznanje Hajduk zaslužio na koncu Drugog svjetskog rata, 27. svibnja 1945., a povelju je hajdukovcima uručio general Humbolt u ime francuskog generala, a kasnijeg predsjednika Charlesa de Gaullea.
Skup u povodu obilježavanja ovog jubileja otvorio je predsjednik Hajduka Marin Brbić koji je u svom govoru naglasio da i ovaj događaj potvrđuje da je Hajduk više od kluba.
"Mnogi bi se odrekli titula da mogu imati povijest kao što je ima Hajduk", kazao je Brbić.
Vincent Dalmais, izaslanik francuske veleposlanice u Hrvatskoj je naglasio:
"Velika je čast biti ovdje. Hajduk je legendarni klub, koji je onda, ali i danas simbol, ne samo Splita, nego i puno šire od svoga grada."
U ime Ministarstva kulture govorio je Boris Postnikov, a u ime Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Darko Vučić, dok je Grad Split predstavljao Hrvoje Akrap.
Kroničar Hajduka Jurica Gizdić održao je prezentaciju na temu "Hajdukovi nogometaši u Francujskoj".
Neraskidive su veze Hajduka sa Francuskoj gdje su igrali i trenirali brojni hajdukovci: Ferante Colnago, Ante Bonačić, Ivica Šurjak, braća Zlatko i Zoran Vujović, Aljoša Asanović, Blaž Slišković, Zoran Vulić, Alen Bokšić, Ivica Mornar, Nikica Cukrov, Ivica Hlevnjak, Ivan Pavlica, Šime Luketin, Željko Mijač, Ante Žaja... te treneri Tomislav Ivić, Ante Mladinić, Luka Peruzović, Josip Skoblar, Ivica Matković...
Povijesni osvrt ratnog puta Hajduka dao je prof. Robert Kučić, a njegova prezentacija praćena je arhivskim fotografijama hajdukovaca s te turneje.
Nakon što je obnovljen 7. svibnja 1944., na dan Svetog Duje, zaštitnika grada Splita, Hajduk je s Visa krenuo na turneju koja je potrajala do kraja rata.
Najviše se pamti utakmica koju je Hajduk odigrao 23. rujna 1944. pred 40 tisuća gledatelja na stadionu San Nicola u Bariju protiv reprezentacije Britanske vojske.
Potom je Hajduk igrao utakmice na turneji po Africi i Aziji, a utakmicom u glavnom gradu Libanona Bejrutu 27. svibnja 1945. s državnom reprezentacijom završena je ta stodnevna Hajdukova turneja.
Neposredno prije odlaska iz Libanona rukovodstvo Hajduka bilo je primljeno u svečanu audijenciju kod glavnog komandanta francuskih vojnih snaga na Levantu, armijskog generala Humbolta koji je i uručio Hajduku priznanje za doprinos u ratu.
Prof. Kučić predavanje je zaključio prisjećanjem na posljednjeg preminulog člana te momčadi Hrvoja Čulića koji je nedavno preminuo.
"Smrću Hrvoja Čulića završena je Hajdukova ratna epopeja, ali - Hajduk živi vječno!", kazao je prof. Kučić.
Novinar i pisac Jurica Pavičić dajući suvremenu kontekst ovoj priči kazao je:
"Iako znamo da Hajduk nije najbolji klub na svijetu i da možda nikad neće osvojiti Ligu prvaka jednom, a niti 10 puta kao Real Madrid niti da će biti 23 puta prvak države kao Juventus, mi imamo nešto drugo. Imamo povijest, a u njoj gestu otpora potlačenih. To nema ni Real, ni Juventus ni Barcelona. Uvjeren sam da bi svi oni mijenjali nekoliko svojih trofeja da dobiju priznanje poput ovog kojeg, vjerojatno jedini u svijeti, mi imamo. Postoji i onaj dio, koji se stidi ovog dijela povijesti kluba, ali ja vas uvjeravam – ne može se voljeti jedan klub, a da se ne voli cjelokupna njegova povijest."
Zlatko Vujović jedan od nekolicine hajdukovaca koji su igrali u Francuskoj pozdravio je okupljene na kraju priznajući da je igrajući za velike i važne francuske klubove uvijek bio dobro prihvaćen među ostalim i zbog toga što je došao iz velikog kluba kao što je Hajduk.
