S Dugog otoka nam je stigla fotogalerija s njihove fešte u čast 100 godina Hajduka. Tekst je preuzet iz Zadarskog lista, autor mu je Ivo Dominis.
Visoki jubilej splitskog Hajduka obilježili su i Saljani, na jedan samosvojan i originalan način. Ova drevna "zaštitna marka" hrvatskog nogometa iz grada pod Marjanom već poodavno ima svoje fanove i vjerne navijače na Dugom otoku, pa time i u Salima, a prije par godina utemeljen je ovdje i ogranak "Torcide".
Slijedom te logike i već poslovične zagrijanosti "bodula" za "bubamaru" i bijelu boju, Dugootočani su se poveli za ostatkom nacije te proslavili 100. Hajdukov rođendan, ali originalno, na način kazališnog spektakla i mediteranskog uprizorenja ruralnog urbaniteta. Saljski entuzijasti pri organizaciji ovog događaja posegnuli su za povijesnom datotekom splitskog stogodišnjaka koncentriranoj u mega-dramaturgiji Smojinog i Marušićeva Velog Mista. Poznate sekvence iz ove nekad rado gledane TV-serije koja je vraćala gledateljstvo iz nedjelje u nedjelju malim ekranima budile su sjećanja mještana na te dane, a likovi Picaferaja, Škovacina, Načelnika, Brice, Ferate, Pegule, šjore Violete, Mare Mulice... preplavile su prirodni proscenij duž cijelog saljskog porta.
Vrckali su sočni dijalozi, od "požjola" na jednoj do "funestre" i "kanižele" na drugoj "bandi" uvale. Legendarna Mare Mulica koju je na saljskoj sceni te večeri oživila Mira Maretić-Milić, s jedne funestre "zgor saliža" viče na "tu mulariju koja povazdan igra na balun brajne, a neće da gre čagoder doma laurati i pomoći u intradi". Tu je i Meštrova brijačnica gdje Meštar (Zdenko Dominis) i Duje (Ante Mihić) u briljantnom dijalogu bruse dnevnu politiku pod egidom "neću politiku u moju butigu" i pričaju kako je "stara bečka frajla Auštrija dosta učinila za naše lipe školje". Scenografija sva u bijelom na pozornici saljskog porta, preko kanižela rastegnute žice na kojima vise bijele mudante, maje, škarpini, bičve, lancuni... sve od požjola Marije Kraljev-Pužice i onog Lovre i Nede Armanini na jednoj bandi, do tarace Nede Filipi na drugoj. Posvuda transparenti i šalovi s grbom Hajduka saljske Torcide.
Ukratko, jedan kreativni konfužjun. Glumci se na otvorenoj sceni s lakoćom prebacuju iz jedne uloge u drugu. Mare Mulica učas je Violeta koja svoga Pegulu brižno upozorava da "pazi na svoje šesne nogice jer će joj još tribat", a Meštar je već Picaferaj i Duje Načelnik Vice s novim tiradama na aktualne (ne)prilike. Savršeno je pogođena paralela između 1911. i 20011., onog i ovog vremena u Splitu i Salima u dramaturškoj koncepciji.
Uprizorena je i nogometna utakmica na terenu Saliža, pri čemu je sav teren bio u onim povijesnim Hajdukovim bojama prve službene utakmice s gradskim rivalom Calciom. Između branki dica šuljaju obruče s gvozdenom šipkom i natiraju krpenjaču. Istrčavanju igrača na teren prethodi izvikivanje njihovih imena, pri čemu oni pojedinačno izlaze iz Geta i Knjižnice. Igrači su u bijelim majama s prorezom i špigetom oko vrata, gaćama od trliša zavrnutim do koljena po ribarsku. Sudac Palokaj, Mađar iz Pešte (kojeg utjelovljuje Zdravko Raljević - Čarli), uzorno sudi no kada dosudi penal za protivničku ekipu Meštar naprosto pobjesni i skoči iz kože.
U poluvremenu nastupaju prave can-can plesačice iz Pariza koje "tu večer nastupaju u HNK pa su se rado odazvale pozivu ludoga grada i zaplesale na igralištu". Plesačice iz pariškog Moulin Rougea uspješno su ovdje "skinule" saljske cure i žene, uz poneko vrijedno žmansko pojačanje. Prije nastupa one su gordo prošetale rivom evocirajući time uspomenu na nekadašnje kultne saljske promenade u svakonedjeljna predvečerja nakon Blagoslova u crikvi svete Marije. Tu treba spomenuti i Đuliju Milin u ulozi vješte kostimografkinje, koja je šila kostime i rekvizite. Sve to je bilo zaliveno pučkim veseljem uz kroštule, fritule, mlince i ostale delicije iz radionica umješnih saljskih domaćica, te pitko vino i prošek iz konoba njihovih muževa. Pivaju se starinski milozvučni napjevi, bala neizostavno saljsko kolo, odzvanja "igram kolo, kosa mi se vije..."
Na vanjskom zidu tik pred ulazom u knjižnicu postavljena je zanimljiva izložba s mnoštvom podataka o splitskom nogometu i Hajduku, ustvari foto-dokumentarni materijal što putem 300 slika i kronoloških jedinica podsjeća na najbolje golgetere, vratare, predsjednike kluba, hajdučka srca, grbove kroz povijest. Sve je to sakupio i vrijedno dokumentirao Dragan - Dado Orlić sa svojim suradnicima. Izložbu je s posebnim guštom i radošću otvorio najstariji saljski hajdukovac Ante Frka - Petešić, istinska saljska legenda Hajduka i živa enciklopedija nogometa i "baluna" na otoku.
A svoj bili kantun tu negdje je imao informator Marin Milić koji je pored stola ispunjenim brošurama koje ljubomorno čuva zbog potpisa Tita Kirigina, Tomislava Ivića, Solde... mnoge informirao o još neotkrivenim detaljima o Hajduku i događajima na "placu".
Navečer je na prostoru ljetnog kina na Peškariji održan i filmski dio programa. Na DVD platnu se je "vrtila" češko-hrvatska koprodukcija koja počinje starim snimkama Splita i Sali i u sižeu koje praška starleta (koju izvrsnom glumom donosi Jindriška Jagić, saljska nevista) u čuvenoj kavani Flek priča kako je nedavno ovdje slušala studente iz Dalmacije kako pričaju o nikom Ajduku iz Splita. Sve je to ona odmah dojavila svojoj splitskoj kumi i prijateljici Lepi, a ova izvjestila svog muža Miljenka koji je o tom napisao iscrpnu kronisteriju. Ovaj filmski uradak najnoviji je u nizu kinoprodukcije saljske knjižnice, pri čemu je lavovski dio posla napravio montažer Nikola Milić.
Pri organizaciji opsežnog posla zdušno su se uključili gotovo svi mještani i radili do dugo unoć, doprinoseći time da ovaj konfužjun uđe u kolektivnu saljsku memoriju kao neponovljiv i kompleksan događaj u njihovoj sredini.
Najavljen je ovom prilikom još jedan događaj u godini Hajduka u Salima za 24. lipnja, kada ovdje dolaze veterani Hajduka koji je uz prigodan program odmjeriti snage sa lokalnim nogometašima na Finkinom brigu.
Po sredini saljskog porta u toj "biloj noći" ponosno se je isticala tradicijska crna gajeta sa razapetim Latinskim idrom, a tom slikom je Krešo Dominis na najbolji način počastio uspomenu na svog oca Ivana, koji je do zadnjeg daha nastojao na očuvanju baštinske tradicije i obiteljskog opredjeljenja za more.
A u veličanstvenom finišu ove "bile fešte" dugo u noć je cijelu saljsku valu osvjetljavala bakljada i maštovito priređen vatromet.
