Joško Škomrlj je kondicijski trener juniora Hajduka, stručnjak s diplomom Kineziološkog fakulteta.

- Sve je išlo nekako logičnim putem, kao dijete sam trenirao nogomet u RNK Split, pa pet godina fakultetskog obrazovanja, trenutno sam na trećoj godini doktorskoj studija i evo me tu u Hajduku, a gdje bih drugo kao Splićanin i navijač Bijelih. Čim sam dobio poziv, najprije za volontiranje, nisam dvojio ni sekunde. To je bio početak.

Koliko je po vama važno obrazovanje u formiranju osobe, ističete li to u razgovorima sa igračima?

- Bez obrazovanja nema ničega. Najbolji sam primjer, zbog ozljeda sam imao operacije s 15 pa 17 godina koje su me zaustavile u karijeri. Dakle, bez škole danas bih bio tko zna gdje. U svakodnevnoj komunikaciji s igračima to spominjem, škola mora biti prioritet kako bi sutra imali tu dimenziju više.

Kako izgleda jedan dan kondicijskog trenera Hajduka?

- Prije svega velika je čast biti dio ove obitelji i član Akademije, koja je jedna od najboljih u Europi po broju igrača koji su tu stvoreni. Moj dan obično počinje u 7 ujutro, pripremimo teretanu, utege, kreće prvi trening. Nakon toga slijedi pauza, priprema za popodnevni dio, kako bi igrači bili spremni za drugi trening, a onda prikupljanje GPS-ova, obrada podataka, analiza treninga, negdje do 19 ili 20 sati. Uglavnom, cijeli dan imaš posla i moraš voljeti to što radiš, nema tih novaca koji bi to mogli zamijeniti.

Kako koncipirate treninge?

-To se zove periodizacija, raspored rada preko tjedna. Obično je ponedjeljak dan najmanjeg opterećenja i regeneracije nakon utakmica, utorak i srijeda su najzahtjevniji, gdje radimo na sprinterskim kapacitetima, treninzima jakosti i snage u teretani, četvrtak i petak su dani za odmor i oporavak, kako bi u subotu bili spremni i u najboljoj formi za utakmicu. Glavni trener je naravno najodgovorniji i njegova riječ je zadnja, ali cijeni svakog suradnika i vjeruje u nas. Kada dogovaramo treninge imam svoje sugestije, pogotovo oko vrste i jačine opterećenja, uglavnom sve oko kondicijskog plana.

Kako je raditi s igračima koji su budući profesionalci, a zapravo još uvijek djeca, tinejdžeri?

-Tu je važan balans, baš prije nekoliko dana nam je o tome na predavanju pričao Slaven Bilić. Istovremeno moraš imati i jednu vrstu distance, ali i razumijevanja, svi oni su osobe sa svojim privatnim životom, obiteljskim problemima, obvezama u školi itd. Svaki dan si s njima, moraš ih poznati "u dušu", čim uđu u teretanu odmah vidiš kakvog su raspoloženja... I o tome se mora voditi računa.

A razlika između juniorskog i seniorskog nogometa?

- Najveći jaz, najveći izazov je upravo taj delikatni prijelaz iz juniora u seniore. I naš je zadatak da ih pripremimo da doslovno sutra, to jest, sljedeće sezone budu spremni. Kako mi imamo podatke o seniorima, koristimo ih u pripremi juniorske ekipe, dovodimo igrače do razine da mogu podnositi tu vrstu opterećenja. Osobno, puno mi vrijedi i to iskustvo iz igračkog razdoblja, lakše mi je razumjeti jer sam sve to i sam prošao.

Hajduk je upravo specifičan po tome što kao malo gdje drugdje ima u svojoj prvoj momčadi toliki broj igrača poniklih u Akademiji.

- Da, to je za naše igrače sjajan motiv i pokazatelj da se može uspjeti. Evo, konkretno iz generacije 2007. imamo trojicu: Luka Vušković koji je već dosegao vrhunsku razinu, pa Bruno Durdov, Branimir Mlačić, dakle, njihovi vršnjaci, koji su do jučer bili tu, a sad su afirmirani u seniorskom uzrastu. Dakle, trud, rad i disciplina, to jest, sportski način življenja se isplate. Svi oni zaista puno toga žrtvuju za razliku od svojih vršnjaka, nema "tulumarenja", zabava, noćnih izlazaka, zato je unutarnja motivacija ključna. Moraju uložiti sve da bi uspjeli.

Škomrlj je na kraju posebno želio naglasiti:

- Znamo da je u sportu rezultat najvažniji, ali za bolje shvaćanje rada Akademije je bitno znati da je naš prioritet razvoj i stvaranje igrača za prvu ekipu. Jest pamtit će se finale juniorske Lige prvaka, ali razvoj kapaciteta i sposobnosti igrača je nama "broj jedan". Osobno, volio bih raditi i za seniorsku momčad, ali i ovdje u juniorima je veliki gušt i zadovoljstvo.