Nije bilo dovoljno mjesta za sve koji su u četvrtak ujutro stigli na Poljud gdje je održana komemoracija za našeg Juricu Gizdića, Hajdukovog kroničara, dobrog duha Poljuda, koji nas je napustio u nedjelju u 60. godini života.
Rodbina, prijatelji, bivši i aktivni igrači, suradnici, olimpijci, klupski zaposlenici... Svi oni htjeli su odati počast našem dobrom Jurici koji je na različite načine obilježio i njihov život.
Nikad više govornika nije bilo na tužnoj pozornici. Komemoraciju je otvorio predsjednik uprave Ivan Bilić.
– Danas se na ovoj komemoraciji opraštamo od našeg Jure Gizdića, čovjeka koji je svojom ljubavlju, radom i predanošću trajno obilježio povijest našega kluba. Bio je mnogo više od sportskog kroničara. Bio je čuvar sjećanja, svjedok vremena i neumorni prenositelj priča o Hajduku. Njegove knjige i zapisi zauvijek će ostati dio povijesti kluba. Bit će tu da nas svaki dan podsjećaju na neizmjernu ljubav i doprinos klubu kojem je posvetio doslovno cijeli svoj život. Kraj njegova ureda sam svako jutro prolazio i svako bi me dočekao tamo na izlazu te otvarao vrata svakome tko bi izašao. Klub je satkan od mnogih trenutaka, a neki od njih su teški. U takvima je Jure uvijek govorio "sve će biti dobro" i uvijek je bio dobre volje. Uvijek je imao neku priču i uvijek je imao neki prijedlog. Imao je toliko knjiga koje još nisu zapisane, ideja i novih stvari koje još nije stavio na papir, a neumorno ih je dijelio s nama u klubu. Zato mnoge njegove knjige nisu zapisane, ali su u nama. Jurice, tvoja posvećenost i plemeniti rad ostat će zauvijek upamćeni. Puno puta je rekao "svi smo mi prolazni, a samo Hajduk živi vječno", a on živi u tom velikom dijelu Hajduka – istaknuo je predsjednik Bilić.
U ime Našeg Hajduka od Jure se oprostio član Upravnog odbora Luka Lerotić.
– Vjerujem da smo se ovih dana svi susreli s istim osjećajima. Tugom, prazninom i nedostatkom pravih riječi koje bi mogle obuhvatiti ono što osjećamo. Teško je zamisliti riječi koje bi mogle ispuniti prazninu nakon odlaska našeg barba Jure. Njegov iznenadni tihi odlazak ostavio je naš klub, naš grad i sve koji su ga poznavali bez oslonca, čovjeka koji je bio više od suradnika, koji je bio iskreni prijatelj. Predani hajdukovac, čovjek koji je živio klub cijelim bićem, posvećen svakom detalju njegova puta. Neumorni čuvar slavne prošlosti, kroničar i prošlih i sadašnjih vremena te stražar baštine koju smo dužni prenijeti generacijama koje dolaze. Ustrajno i marljivo je radio na tome da znamo tko smo bili i kako bismo znali ono što jesmo. Ali iza svih tih priznanja bibliografije, istraživanja i pisanja stajao je jedan običan čovjek široke duše i mekana srca, a opet čvrst i nepokolebljiv. Čovjek koji je bdio nad svima nama ne zato što je to trebao, nego zato što je takav bio. Uvijek spreman pomoći i ohrabriti. Bilo da je trebalo pronaći neku staru sliku, isječak utakmice, potvrditi neki detalj ili sudjelovati u radu Bilog srca i drugim projektima, uvijek je bio tu - istaknuo je Lerotić.
Glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač također je održao emotivan govor.
– Jure je kao prvo bio brat, a tek onda sportski kroničar. Gotovo da nema dijela sporta koji Jure nije istraživao s iznimnim osjećajem za nacionalnu baštinu. Tako je aktualizirao njihovu povijesnu vrijednost za hrvatsko društvo i državu koju je neizmjerno volio. I sve je to radno, a ono što je bitno je koliko je učinio na jačanju odnosa Hajduka s raznim veleposlanstvima i institucijama. Radio je na okupljanju ljudi oko Hajduka, gradeći pritom mostove, prijateljstva kojima sam i sam svjedočio. Posljednjih nekoliko godina nije prošao dan da se nismo čuli jednom ili dvaput dnevno uz njegovo obraćanje: "Di si, brate, treba li ti šta, je li sve u redu?" Razgovarali bismo o raznim temama, kojima je pristupao otvorena srca i duše. Uistinu smo postali kao braća. Kad me pitaju "ideš li na utakmicu u Split?", samo kimnem glavom ne objašnjavajući da ne idem samo gledati utakmicu, nego i vidjeti svoga hajdučkog brata. Čovjeka koji mi je obogatio život emocijom prema klubu, koja se ne može opisati, nego se treba doživjeti i osjetiti. On kao čovjek vječno će živjeti u mom srcu, a jedno je sigurno, da ima raja i da je on u njemu – rekao je Krajač.
Nastavio je predsjednik Nadzornog odbora HNK Hajduk, Ljubo Pavasović Visković:
– Malo je ljudi zračilo takvim prijateljstvom i toplinom. Prvo što mi je palo na pamet kad sam čuo ovu užasnu vijest bilo je "tko će, Jure, tvoj posao raditi?". Ono što je znao o klubu i pružao klubu, sanjao i mislio ne može nitko. U ovoj aktualnoj inflaciji legendi i ikona, Jure je bio jedna stvarno istinska veličina koja je ovaj klub činila velikim. Možda bismo ga najbolje opisali tako da je bio tih, ali snažan čuvar veličine ovog kluba. Mnogi veličinu kluba zaborave, a njemu je uvijek bio na prvom mjestu i svojim primjerom je živio vrijednosti kluba. Na neki čudan način završio je svoj ciklus najvećim priznanjem u svijetu sporta, predsjednik Bilić i ja smo mu bili gosti prilikom odlikovanja. Tko je i što je bio, svjedoči činjenica da je govorio pred značajnim ljudima – završni zahvalni govor predsjedniku Republike – jer je prepoznat kao netko čija toplina i dobrota zaslužuju da bude taj koji će reći nekoliko rečenica.
Za kraj se u ime svih suradnika Jurici "osobno" obratio Vinko Radovani.
– Budući da sam siguran da je on s nama ovdje, neću se obraćati vama, nego svom prijatelju Juri. Održali smo na desetke raznih događanja, a ne sjećam se da je ikad ovdje bio nazočan ovoliki broj ljudi i nikad nije bio ovoliki broj sugovornika. Obavljao si milijun sitnih stvari koje ovaj klub čine velikim. Sigurni smo da prostorije kluba bez tebe više nikada neće biti iste. Čekao si nas svugdje. Na prvom, drugom katu, u bijelom salonu. To više nije isti klub. Prije desetak dana smo bili kod tebe u Rupotinama, nakon što si dobio najveće sportsko priznanje. Nismo ni slutili da će taj događaj biti posljednje sjećanje na tebe i naše prijateljstvo. O tvojim knjigama nema potrebe govoriti, sve je rečeno i napisano, a to bogatstvo ne posjeduje nijedan klub na svijetu. Otišao si bez pozdrava u tužno nedjeljno jutro, kako je u ovih 114 godina Hajduka veliki broj igrača, veterana, tvojih prijatelja napustio ovaj svijet i sad je u nekom nebeskom Hajduku. S obzirom na njihov broj, siguran sam da su neorganizirani pa je valjda netko od njih zavapio prema Bogu "pozovi nam našeg Juru da nas dovede u red". A tko bi to, dragi prijatelju, mogao učiniti bolje od tebe. Hajduk je za tvog života bio smisao pa neka tako ostane i u vječnosti - zaključio je Radovani.
Jurica Gizdić na posljednji počinak ispraćen je uz pjesmu "kada umren umotan u bilo" na groblju Sv. Kate u Klisu gdje se okupilo mnoštvo ljudi koji su mu još jednom odali posljednju počast.
