U prepunoj kinodvorani na Poljudu u srijedu s početkom u 12.30 sati održana je komemoracija legenedarnom igraču, treneru, voditelju škole nogometa i sportskom direktoru Petru Nadovezi koji je preminuo u nedjelju u 81. godini života.
Kao i uvijek u ovako tužnim prilikama, kinodvorana na Poljudu bila je pretijesna za sve one koji su stigli odati posljednju počast šjor Peri te izraziti sućut njegovoj obitelji. Od bivših suigrača, brojnih igrača koje je vodio kao trener, suradnika, aktualnih Hajdukovih trenera, prvotimaca, veterana, prijatelja, djelatnika Kluba na čelu s Upravom pa do izaslanika HNS-a zajedno s izbornikom Zlatkom Dalićem, pa gradonačelnika Splita i Župana Splitsko-dalmatinske.
Osim iznimnog nogometnog umijeća koje je posjedovao, kako kao igrač, tako i kao trener, šjor Pere bio je iznimna osoba, vječito pozitivan i vedra duha, obožavan od svih s kojima je u životu imao doticaja, što pokazuje i silno mnoštvo koje se od njega došlo oprostiti na komemoraciji i posljednjem ispraćaju održanom na splitskom gradskom groblju Lovrinac.
Jedan od onih koji se posebnim riječima oprostio od šjor Pere je igrač kojeg je trenirao, njegov Šibenčanin Nikica Cukrov.
- Dragi moj Pere. Tuga i bol te obilje lijepih uspomena na tvoj lik i bogatu nogometnu karijeru okupila nas je danas da se kao tvoji Hajduci i štovatelji tvoje iznimne karijer oprostimo od tebe. Okupio si nas kao pravi vođa u ovoj hajdučkoj nogometnoj katedrali, da se na dostojanstven način oprostimo od nama dragog prijatelja, vrhunskog igrača, hajdučke legende, dokazanog trenera, nogometnog pedagoga i stratega. Tvoja smrt nije običan rastanak od ovozemaljskog života jer je pogodila široki sportski auditorij. Izgubila je tvoja obitelj divnog čovjeka, tvoji sugrađani poštovanog i cijenjenog sugrađanina, Torcida jednog od svojih ljubimaca, a Hajduk svoju legendu. Jer ti si bio splitski Pele.
Potom se nazočnima obratio njegov nekadašnji suigrač Ante Ivković Zonzi.
- Pokušat ću oslikati Peru onakvim kakvim ga nitko nije poznavao, osim njegove supruge. Moj prvi susret s njim bio je ispred starog doma, kad mi je rekao: "Mali, uzmi moju torbu i odnesi je do autobusa". Ja sam to i napravio, imao sam 17 godina, a on me zagrlio i rekao mi: "Nemoj misliti da se ja pravim važan, ali zapamti - uvijek poslušaj starijega". Sjećam se i moje prve utakmice nakon dvije godine, protivnik je bio OFK Beograd, to su bile najteže godine Hajduka. On je dao dva gola, bio je strijelac, držao Hajduk na kisiku, nama zarađivao premije, s te strane smo mu svi bili zahvalni. U Splitu dobijemo Crvenu Zvezdu, premija je bila 90 tisuća, što je bio velik novac, a ja nisam imao ugovor. On je došao, udario šakom u stol i rekao: "Malome dajte novac jer on je igrao". I daju mi. Dođem u školu, profesor me istjera jer je on imao plaću 12 tisuća. Dođem doma, donesem novac, a mater mi opali trisku da odakle mi tolike pare, gdje sam ukrao. Sutra sam Nadovezi rekao da sam radi njega dobio trisku, na što se on samo nasmijao. Kad je kao trener osvojio ovdje Kup, nije htio primiti nagradu sve dok cijela radna zajednica nije bila nagrađena. To govori kakav je bio karakter. Imamo mi puno legendi, ali broj utakmica i golova je suhoparan. Peru su voljeli Get, Varoš, Matejuška. Bio je istinski hajdukovac. Došao je iz Šibenika, ali klubu je donio nešto novo, kao i Žaja. Bio je strašno privržen Branki i svojoj familiji. Bio je duhovit, a duhoviti su inteligentni ljudi. kad je bilo najteže, šezdesetih godina, on je držao atmosferu, oko njega se sve vrtilo. Bio je legenda, ali je bio skroman. Po ljudskim kvalitetama on je bio prvi i to ga je razlikovalo od drugih. Stoga dragi prijatelju, neka ti je laka zemlja i počivao u miru.
Zanimljivu anegdotu ispričao je Ivica Šurjak.
- Imao sam 17 godina kad sam debitirao za Hajduk. Trener Luštica je došao u juniorsku svlačionicu i rekao: 'Šurjak, igrat ćete centarfora, Nadoveza je ozlijeđen'. Otišli smo u karantenu u Kaštela, doša je Pero dati podršku svim igračima, a najviše meni. rekao mi je: 'Mali, ne boj se. Pun je stadion, svi smo uz tebe, dat ćeš gol. Čuva te Antić, prođi ga preko lijeve strane, brži si od njega. To mi je puno pomoglo. Nama najteže utakmice, Tuzla, Sarajevo, Zenica, gdje je bilo na nož, on je te utakmice obožavao. Bio je odličan igrač, još bolji čovjek. Neka ti je laka zemlja, dragi moj Pere.
Za kraj se okupljenima u ime Kluba obratio Hajdukov predsjednik Lukša Jakobušić.
- Brojnu hajdučku obitelj ovu nedjelju iznenadila je tužna vijest. Iako smo znali da je bolestan, uvijek se iznenadiš kada odu bližnji, voljeni, veliki. On je upravo bio takav. Možemo reći i da je bio najveći. Pero je bio Hajduk, Hajduk je bio Pero. Neću nabrajati sve što je osvojio, mnogi su to već rekli. Bio je igrač, kapetan, trener seniorske ekipe, voditelj škole, skoro sve. Ali jedini je sudjelovao u dva europska polufinala, Kupa kupova i Kupa UEFA, u jednom kao igrač, u drugom kao trener. U svojoj riznici trofeja jedan je poseban, a to je Zlatna kapetanska vrpca koju stvarno dobiju rijetki. Posljednje godine života je živio mirno, povučeno, dostojanstveno sa svojom obitelji U Tribunju i Splitu. Imao sam čast i privilegiju da zadnja njegova dva rođendana provedemo skupa. Nikad nije govorio kontra Hajduka, ni dao na Hajduk i tu se vidjelo koliko je velik, koliko mu znači Hajduk i koliko on znači Hajduku. Vidjelo se jedno poštovanje. Znao bi mi nešto šapnuti, onako očinski mi dati neki savjet: "Neka ostanu na okupu", a onda sljedeće godine: "Bilo bi dobro nešto i osvojiti jer ovo je Hajduk, a njemu trebaju trofeji". Zato mi je drago da smo mjesec i pol nakon tog susreta osvojili Kup. Hvala obitelji, posebno gospođi Branki. Hvala našem gospodinu Peri na svemu što je napravio za Hajduk. Otišao je u vječnost i živjet će u srcima svih navijača Hajduka. Počivao u miru Božjem - zaključio je predsjednik Jakobušić.
Mnoštvo se u popodnevnim satima oprostilo od šjor Pere na gradskom groblju Lovrinac. Na posljednji počinak ispraćen je uz pjesmu "Kada umrem umotan u bilo" te uz bakljadu koju je priredila Torcida.
Dragi naš šjor Pere, vječna Vam hvala i slava. Počivajte u miru.
