Naš gost u redovnoj rubrici Akademije je trener kadeta Frane Lojić. Za početak nam je opisao svoj nogometni put do aktualne uloge:

- I dok sam bio nogometaš posjedovao sam liderske sposobnosti koje su me vodile prema trenerskoj karijeri. Danas sam UEFA licence i odlučio se tim baviti kao svojim pozivom. Da, to jest poziv, a ne posao, jer si vezan za svoju funkciju praktično od 0 do 24 sata, donosi veliku odgovornost i stalni imperativ da od svoje momčadi izvučeš maksimum. Nije nimalo jednostavna zadaća, stoga se može obavljati samo ako si tome posvećen sto posto.

Koliko vam pomaže činjenica da ste bili i kao igrač  u podmlatku Hajduka i dobro poznate specifičnosti sredine u kojoj radite?

- Vjerojatno je to bilo i faktor kad su čelnici Akademije izabrali mene za trenera kadetske momčadi. Ranije sam radio u istoj kategoriji, U-17 u Zadru u HNL-u, nakon polusezone dobio sam poziv iz Hajduka.

Ostvarili ste fantastične rezultate, nanizali 48 pobjeda zaredom prošle sezone, nevjerojatan podatak!

- Da, to je bila fantastična sezona i stalno ističem kako se ta priča mora potencirati, kako bi se stvorila jedna lijepa uspomena, ali i pouka da se mukotrpan rad isplati. Igrali smo i na europskoj sceni važnu ulogu, stigli do četvrtfinala Lige prvaka. Ponosni smo na te domete.

Kako je trenirati kadete, ipak su to još djeca, što sigurno donosi posebne izazove?

- Moj stožer i ja nastojimo prije svega biti odgojitelji i prijatelji tih dječaka, uz međusobnu privrženost i odanost, da funkcioniramo doslovno kao obitelj. Učimo ih kako biti odgovoran, discipliniran, kako prihvatiti pritisak. Svakako je delikatna ta uloga, jer oni su u pubertetskoj fazi, ali dobro se snalazimo, znamo kako se treba postaviti.

Što biste poručili roditeljima te djece, ne važi samo za kadetski uzrast, nego općenito za Akedemiju:

- Upravo ovo što sam spomenuo, mi nismo njima samo treneri na terenu, nego je naš odnos daleko širi, kompleksniji. Svakodnevno provodimo zajedno 5-6 sati, znamo kakve probleme imaju, kakvi su učenici u školi itd… Ponašamo se zaštitnički prema njima, to je prioritet, a onda iza toga, učimo ih kako igrati nogomet. Stoga bit apelirao na roditelje da imaju povjerenje u nas. I mi treneri smo roditelji i znamo točno kako se treba postaviti. Često se dogodi da igrači koji su u podmlatku pomalo u drugom planu kasnije napravili bolje karijere.

Kako izgleda jedan tipičan dan trenera kadeta Hajduka?

- Nedjeljom je utakmica, ponedjeljkom slobodan dan, nakon toga su utorkom, srijedom i četvrtkom su dva treninga dnevno. Ujutro obično individualni rad, teretana, a popodne nogometni treninzi od 17  do 19:30 sati, tako imamo više od dva sata vremena.

Postoji li neki generalni program rada za sve dječake ili je ipak individualiziran?

- Naš moto je u radu je kritičan broj tehničko-taktičkih ponavljanja vježbi u visokom intenzitetu, kako bi se stekao automatizam i etičnost radne navike, dakle to nije samo trening nego način življenja 24 sata dnevno. Esencijalno u tome je nadzor nad svakim igračem i kolektivom generalno. Ali, pritom pratimo svakog od njih sa ciljem da pojedinačno izvučemo 100 posto, a sve u svrhu uspjeha momčadi.

Kako balansirate između dva cilja: jasno je da želite pobjeđivati, a istovremeno, u ovom uzrastu sam rezultat nije najbitniji, nego razvoj igrača?

- To su dvije usko povezane priče. Evo najsvježiji primjer, Luka Hodak, koji je sad postao jaki adut i čvrst oslonac u seniorskoj momčadi, a prošle sezone je bio član momčadi koja je izgubila od Mladosti u Ždralovima. Dakle, rezultat nije presudan, ali svakako je lakše i ugodnije raditi kad imaš i u tom segmentu pozitivan učinak, uostalom, mi i želimo igračima usaditi taj pobjednički mentalitet.

Jedno od vječnih pitanja ključnih za Hajdukovu Akademiju je – dalmatinski bazen, taj zaista neiscrpni izvor talenata i kako iskoristiti tu bogomdanu prednost?

- Vrlo je bitno kontrolirati sva ta područja i crpiti najbolje, to je jedan od naših najvažnijih ciljeva. Sve radimo uz pomoć moderne tehnologije, analize, danas je taj segment daleko otišao naprijed. Pratimo i metode najpoznatijih nogometnih Akademija, ali mi imamo svoju priču, stvaramo svoj stil i identitet. Također, ne treba robovati nekom konceptu nego prilagođavati karakteristikama igrača, iako znamo da Hajduk želi njegovati taj agresivni, napadački pristup, visoki presing… I da ima gro igrača iz naše Akademije, a taj iskorak je već napravljen, danas imamo veliki broj naše dice u seniorskoj postavi, umnogome zahvaljujući hrabrosti i odlučnosti trenera Garcije.