Mladi Hajdukov vratar Dante Stipica nije nametljiv tip. Studira pravo i strpljivo čeka svoju prigodu na vratima najdražeg kluba. Miran je i samozatajan, a javnost mu je kod jučerašnjeg nesretnog događaja sa suigračem mu Antonijom Milićem upoznala i još jednu vrlinu...
- Moram priznati da u prvi trenutak nisam ni vidio što se s Antonijom dogodilo, bio sam dvadesetak metara ispred, odjednom su svi stali... - započeo je Dante kojeg to ipak nije spriječilo da uz domaćine iz Solina reagira među prvima.

- Pomogli su mnogi, ne bih želio da se mene ističe. Domaćini naši iz Solina su priskočili, gospodin Milo Nižetić, kapetan Srđan Andrić, svi su pomagali, bio sam samo jedna mala karika... - nije dao odoljeti skromnosti 20-godišnji Hajdukov vratar.

- Sjetio sam se u tom trenutku gospodina Svilokosa i njegova događaja sa Dvoranskog prvenstva u Zadru. Znao sam da Antoniju treba otvoriti usta, dohvatiti jezik... Sve je to bilo instiktivno. Hvala Bogu da je sada sve u redu!

O ogrebotini na svojem prstu Dante nije želio danas govoriti, zavoj će brzo skinuti, slatka je to ionako bol uz Antonijev osmijeh iz bolničke sobe koju će uskoro zamijeniti poljudskim travnjakom. Pokazao je Dante uz Jadro svoje hajdučko srce...