Desetljeće u kojem su osvojene 4 titule prvaka i 5 kupova i to 5 uzastopnih trijumfa što je također do danas ostalo nezabilježeno na ovim prostorima, a možda i u svijetu, započinje senzacionalnim osvajanjem naslova prvaka 1971. godine nakon dugih 16 sezona čekanja. Momčad trenera Slavka Luštice predvođena mladićima Jerkovićem, Jovanićem, Lemešićem, Džonijem i Buljanom, te iskusnijima Vukčevićem, Hlevnjakom, Nadovezom, Pavlicom igra najljepši nogomet nošena fanatičnom atmosferom u cijeloj Dalmaciji
Uz naslov prvaka Hajduk ima i najboljeg strijelca lige i to po drugi put Petra Nadovezu koji je upisao 20 golova
Zanimljivost te sezone su i događanja oko utakmice Hajduk-OFK Beograd koja je prekinuta kod stanja 2:2 nakon što je sudac Pavle Ristić, koji je tijekom susreta nekoliko puta oštetio Bijele, pogođen u glavu. Prvobitna odluka da se susret registrira s 3:0 za Beograđane izazvala je burne proteste, bacanja auta u more i demonstracije u Splitu i Dalmaciji, a konačno je utakmica poslije Hajdukove žalbe registrirana ipak 2:2
1971. u jesen započinje poznata serija dobrih Hajdukovih igara u europskim kupovima i nesretnih, razočaravajućih ispadanja – u Valeniciji se izborilo 0:0, ali je u uzvratu završilo 1:1. Iste godine započinje i serija osvajanja Kupa pobjedom u finalu svladan je Dinamo s 2:1, a na toj utakmici je na klupi Bijelih po prvi put sjedio tada mladi trener Tomislav Ivić
Slijedeće sezone momčad vodi iskusni Branko Zebec, osobito uspješno u Kupu kupova gdje se stiže do polufinala i ogleda s Leeds Unitedom. Ispada se nakon 0:1 u Leedsu i 0:0 u Splitu uz niz Hajdukovih propuštenih idealnih prilika.
1973. momčad preuzima Ivić i započinje era sjajnog sastava, koji je s uspjesima započeo već u juniorskom uzrastu, a u seniorskom odmah ostvaruje dvije uzastopne dvostruke krune. I ovaj sastav Hajduka navijači su naizust izgovarali: Mešković, Džoni, Rožić…
Nastup u Kupu prvaka Bijeli su počeli laganom eliminacijom islandskog Keflavika, da bi potom izvanrednom igrom slavili u prvom susretu protiv St. Etiennea s 4:1. Uzvrat igran 6. studenog 1974. pretvorio se u jednu od najvećih mora Hajdukovih navijača jer su Francuzi prošli dalje pobjedom od 5:1 nakon produžetaka.
Slijedeće sezone Hajduk je u Kupu prvaka dogurao kolo dalje nakon eliminacija malteške Floriane i belgijskog Racing Whitea. Slijedilo je međutim još jedno bolno ispadanje od PSV Eindhovena nakon 2:0 u Splitu i poraza u uzvratu od 0:3, opet nakon produžetaka
1976. izmakla je treća uzastopna dvostruka kruna nakon poznatog slučaja Maksimović kada je novosadski sudac u Ljubljani čekao s okončanjem susreta sve dok Partizan nije postigao gol
Dvije slijedeće sezone Hajduk nastupa u Kupu pobjednika kupova gdje ispada u osmini finala od madridskog Atletica, a naredne sezone u četvrtfinalu od bečke Austrije zbog slabijeg izvođenja jedanaesteraca
1978. Ivić se opet vraća na klupu i u Split stiže nova titula iako na kraju jesenskog dijela natjecanja odlazi miljenik navijača, lukavi strijelac Slaviša Žungul
Tim naslovom prvaka Hajdukovci su se nakon punih 68 godina oprostili od legendarnog starog placa
spuštanje zastave na starom placu za oproštaj
premijerni nastup na novom stadionu u Poljudu Hajduk igra pred 50 tisuća navijača protiv turskog prvaka Trabzonspora i pobjeđuje golom Bore Primorca s 11 metara, čime započinje uspješan nastup u Kupu prvaka
odlična igra i pobjeda od 3:0 protiv danskog prvaka u Vejleu dovodi do četvrtfinala i čuvenog ogleda s Hamburgerom. Poraz u Hamburgu od 0:1 uz pogodak Reimanna nakon očitog prekršaja Horsta Hrubescha na, tada debitantu na vratima Bijelih, 18-godišnjem Ivanu Pudaru. Uz njega pamti se i igra Boriše Đorđevića koji je izludio njemačkog reprezentativca Manfreda Kaltza. Uzvrat opet donosi puno uzbuđenja i nesreće, odličnu igru, promašeni jedanaesterac i konačnu pobjedu od 3:2 koja nije bila dovoljna za polufinale.
Korišten je materijal iz knjiga Jurice Gizdića: Hajduk u službenim natjecanjima, 100 godina Hajduka, Hajdukovi predsjednici i Hajdukovi treneri. Povijest Hajduka po desetljećima uredio je Dag Baldasar.
