1941. upisan naslov prvaka Banovine Hrvatske
Najbolji je strijelac prvenstva Ratko Kacijan sa 17 postignutih golova, igrač po kojem danas nosi ime Dinamova škola nogometa
Nastupi kao momčad NOVJ od kojih se posebno izdvaja utakmica protiv sastava britanske armije u Bariju kojoj je prisustvovalo više od 40.000 gledatelja čime je ta utakmica zabilježena kao najposjećeniji sportski događaj tijekom ratnih godina
Po završetku Drugog svjetskog rata Hajdukova uprava odbija poziv da postanu vojni klub i presele u Beograd. Poslijeratnih godina Hajdukovci odlaze na brojne turneje po Africi i Bliskom istoku
Godine 1945. general Charles de Gaulle proglašava Hajduka počasnom momčadi slobodne Francuske i taj im se orden uručuje za vrijeme nastupa u Libanonu
Tijekom kolovoza 1945. godine u Zagrebu, od kvalifikacijskih utakmica 12. kolovoza do završne utakmice 19. kolovoza, u organizaciji Zemaljskog fiskulturnog odbora, održan je Fiskulturni slet gdje je održano izmeðu ostalih sportova i prvenstvo Federalne Države Hrvatske u nogometu. U ovom natjecanju pored Hajduka JA, još su nastupile Reprezentacije Zagreba, Zapadne zone, pokrajine i Istre, te kombinirane sindikalne i vojne selekcije. Hajduk JA (predstavnik Dalmacije) finalnu utakmicu igrao je s pobjednikom utakmice između reprezentacije Zagreba i pokrajine. Pobjedom na ovom natjecanju Hajduk JA, postaje prvak Federalne države Hrvatske za 1945. godinu.
1946. osvojen naslov najbolje momčadi NR Hrvatske, a Hajduk ima i prvog strijelca lige Franu Matošića sa 14 postignutih golova
U prvenstvu Jugoslavije 1948/49. sa 16 pogodaka Frane Matošić je najbolji strijelac lige. Frane Matošić postaje kasnije legendarni kapetan Bijelih i najbolji golgeter kluba svih vremena sa ukupno postignuta 729 gola u Hajdukovom dresu
Početkom 1950. godine postavlja se trava na igralištu kraj stare plinare, pa Hajduk prvi dio prvenstva sve utakmice igra u gostima, a natjecanje završava s prvim naslovom prvaka Nove Jugoslavije uz skor od deset pobjeda i osam neodlučenih utakmica, bez izgubljenog susreta. Do danas je to jedinstven slučaj osvajanja titule prvaka bez poraza na ovim prostorima. Odlučujući susret igran je u pretposljednjem kolu kada su Bijeli u opjevanoj utakmici, pred prepunim „starim placom“ pobijedili Crvenu zvezdu s 2:1 golovima Vukasa i Bože Brokete
Utakmica protiv C. zvezde igrana je 29. listopada 1950. godine, a dan prije, dakle, 28. listopad obilježava se kao rođendan Torcide, najstarije navijačke skupine na Starom kontinentu. Toga su se dana naime, na inicijativu nekolicine zagrebačkih studenata navijači prvi put organizirali da bi sutradan „drukali“ za svoje Bijele, a po uzoru na brazilske navijače. Te je godine Brazil bio domaćin Svjetskog prvenstva, pa su splitski pomorci donijeli doma priče o Torcidi.
Korišten je materijal iz knjiga Jurice Gizdića: Hajduk u službenim natjecanjima, 100 godina Hajduka, Hajdukovi predsjednici i Hajdukovi treneri. Povijest Hajduka po desetljećima uredio je Dag Baldasar.
