O razvoju poželjnog misaonog postava kod svojeg djeteta, ujedno i mladog sportaša, smo pričali s Hajdukovim sportskim psiholozima Borisom Balentom i Doris Matošić.

Možete li nam za početak objasniti što je to misaoni postav?

- Misaoni postav je uvjerenje koje osoba ima o tome koliko je uspjeh (npr. u nogometu) pod utjecajem vlastitog razvoja, truda i zalaganja, a koliko pod utjecajem talenta koji osoba posjeduje. Postoje dva tipa misaonog postava: fiksni misaoni postav u kojem sportaš vjeruje da bez obzira na trud i zalaganje ne može bitno utjecati na vlastiti uspjeh jer on uvelike ovisi o talentu. Suprotno tome, sportaš s fleksibilnim misaonim postavom vjeruje da se trud isplati i da se bez obzira na početno stanje, uz dovoljan trud i rad može u konačnici uspjeti. 

Koji je poželjniji za što kvalitetniji razvoj nogometaša?

- Definitivno je poželjniji fleksibilni misaoni postav jer osoba s takvim postavom vjeruje da se ulaganjem truda i učenjem mogu mijenjati određene stvari. Konkretno u našem slučaju to su sposobnosti i vještine, koje zatim dovode do većeg zalaganja, boljeg razvoja i usvajanja novih vještina, a samim time i do veće vjerojatnosti uspjeha u sportu, ali i u životu.

Zašto je misaoni postav toliko bitan?

- Ako vaše dijete vjeruje da se ništa ne može promijeniti bez obzira na to koliko se trudi, tada će se jednostavno prestati truditi, što znači da će se manje razvijati i samim time smanjivati svoje šanse za uspjehom (cijelo vijeme će se oslanjati samo na svoj talent, a ne na svoj razvoj), te neće dostići svoj maksimum (potencijal). Pokazalo se da ukoliko sportaš vjeruje da je talent najbitniji, tada je manje spreman ulaziti u nove izazovne situacije, manje je sklon izlaziti iz svoje zone ugode (u nove i nepoznate situacije), te je skloniji čak i opstruirati samu sebe kada nije siguran da će uspjeti iz prve. Taj način sportaši mogu koristiti za opravdati eventualni neuspjeh.   

Imate li neke praktične savjete na koji način bi roditelji kod svoje djece mogli poticati fleksibilni misaoni postav?

- Naravno da imamo.  Važno je kod pohvale uvijek biti usmjeren na trud i napredak vještine, te stavljati fokus upravo na taj aspekt. Važno je ne isticati talent i kod djeteta uvijek poticati rad, trud i razvoj, bez obzira koliko talentirano to dijete bilo. Ako mu stalno ističemo talent (“Kako si talentiran, svi kažu da imaš nevjerojatan talent” i sl.) tada potičemo fiksni misaoni postav. Puno bolje je nakon “lakog” uspjeha gdje dijete nije trebalo uložiti poseban trud reći: “Bravo, lijepo si to izveo, ali idemo odraditi novi zadatak gdje ćeš se morati malo više potruditi, i na taj način se više razvijati i učiti” - zaključuju Hajdukovi psiholozi koji svakodnevno rade na edukaciji djece u Akademiji.