Mobile menu
Navijačka priča: ''Od novca za marendu kupovala sam novine samo kako bih čitala o Hajduku''

Navijačka priča: ''Od novca za marendu kupovala sam novine samo kako bih čitala o Hajduku''

 
4/9/2017 - 08:47 sati
Ostale vijesti
Navijačka priča - Josipa PoljakNavijačka priča - Josipa PoljakNavijačka priča - Josipa PoljakNavijačka priča - Josipa PoljakNavijačka priča - Josipa PoljakNavijačka priča - Josipa Poljak
Navijačka priča - Josipa Poljak

Iza nje su stotine utakmica odgledanih s istoka Poljuda, broj gostovanja na kojem bi joj mnogi navijači pozavidjeli, deseci kupljenih dresova... Vlasnica je velike privatne arhive starih sportskih novina i članaka o Hajduku, klupskih dionica i retka sa svojim imenom na trećem dresu, a u njenom stanu sve što može biti i je ukrašeno Hajdukovim grbom. Gotovo da nema utakmice, pa i rezultata kojeg ne pamti, a svatko tko je poznaje zna da i najkraći susret s njom ne može proći bez spominjanja voljenog Kluba...

Ona je Josipa Poljak, Sinjanka sa zagrebačkom adresom koja je prije 30 godina u glavni grad preselila zbog fakulteta i tamo ostala živjeti i raditi, ali stare navike i ljubavi ostale su iste.

-  Ljubav prema Hajduku valjda sam dobila rođenjem. Dok sam bila dijete gledala sam kako moji roditelji strastveno gledaju utakmice, živciraju se i vesele i tako se to prenijelo na mene. Na Poljud smo iz Sinja išli kad god smo mogli, ali zato je tata uvijek nosio novine s posla samo da bi ja mogla vidjeti što piše o Hajduku – prisjeća se Josipa.

Tisak je tada bio glavni izvor informacija pa je od džeparca umjesto marende kupovala tadašnji Tempo i Sportske novosti, čitala i izrezivala članke o Bijelima, a posebice o idolu Blažu Sliškoviću.

-  To je igrač kojeg se osobito voli, a najdraža utakmica mi je uzvrat četvrtfinala Kupa Uefe 1984. protiv Sparte kada je zabio gol za pobjedu u 119. minuti. Imala sam tada 14 godina i nisam mogla biti na Poljudu, ali su nas zato puštali iz škole ranije ako je Hajduk igrao europske utakmice. Osim Bake, dolazak Nike Kranjčara mi je bio nešto posebno, a Senijad Ibričić je za mene i igračina i ljudina – ističe Josipa.

Danas odlazi na utakmice kad god ima priliku. Zadnja na Poljudu bila joj je protiv Evertona, a gostovanje u Vinkovcima. Društvo na tribini najčešće joj čine nećaci koje je već vodila na desetke utakmica, a ima ih devetero. Sve ih je učlanila u Klub, učinila da postanu prvi dioničari, a svako njihovo druženje uključuje i prepričavanje crtica iz Hajdukove povijesti.

Josipa već godinama radi kao instruktorica vožnje u Zagrebu i to u automobilu ukrašenom s dvije zastavice – onom Gospe Sinjske i Hajduka, a nađe se tu i bijeli šal ispod stražnjeg vjetrobranskog stakla, pokoja naljepnica, plišana igračka u bojama Bijelih... Nerijetko je zbog toga dolazila u nezavidne situacije, ali nije se pokolebala.

-  Više nego ružnih bilo je lijepih situacija pa sam tako od svojih kandidata znala čuti da, iako njihove obitelji tradicionalno navijaju za Dinamo, bi voljeli da Hajduk pobijedi zbog ljubavi kojom ja zračim, a koju sam valjda prenijela i na svoje nećake. Sigurna sam da će se sva ta djeca koju smo „zarazili“ uskoro veseliti i osjetiti ono što smo mi osvajanjem prvenstava i kupova - poručuje Josipa za kraj.

4/9/2017 - 08:47 sati
Ostale vijesti