1. Kako ste se i kad odlučili prijaviti, koja vam je bila motivacija?

Godinama živim kao „zabrinuti“ hajdukovac. Hajduk, taj simbol i neprocjenjiva vrijednost Splita, Dalmacije, hrvatske države i hrvatskog naroda, nažalost barem posljednjih 15-ak godina je u trendu sve dublje strukturalne krize, kako financijske, socijalne, upravljačke, igračke i rezultatske tako i profesionalno-etičke i moralne. Uvjeren sam da posjedujem životno i profesionalno iskustvo, know-how i obrazovanje koje uključeno u timski rad koji krasi ekspertiza, profesionalno poštenje, i hajdučko srce mogu uspostaviti strateški upravljački okvir koji će vratiti Hajduk na staze stare slave.                

2. Koja je, prema vama, uloga Nadzornog odbora u Hajduku? Što mislite o transparentnosti rada tog tijela? Pratite li uopće stanje u klubu sada?

Uloga NO precizno je određena Statutom Hajduka. Sumarno, uloga NO jest strateško-stručna, analitičko-razvojna i nadzorna, s naglaskom na imenovanje Uprave i nadziranje njezinog rada i poslovanja Hajduka. Upravo zbog takve uloge, uvid javnosti u ukupan rad NO mora biti na najvišoj razini, posebno tijela kojima NO odgovara ili koji ga biraju.  

3. Kad bi ste ušli u NO, kako bi se uopće mogao valorizirati rad i vas i odbora?

Svijet je odavno uspostavio precizne standarde prema kojima je svaki rad mjerljiv. Mjerljivost rada NO posebno je izražena. To je ostvarenje etapnih i konačnih ciljeva u mandatnom razdoblju. Taj je rad mjerljiv i na razini osobne profesionalne-etike svakog pojedinog člana koji obavlja tu časnu funkciju, kontinuiranom valorizacijom vlastitog poslovnog učinka.    

4. Treba li mijenjati Statut kluba (i zašto ako treba)?

Nisam našao sadržajno spornih rješenja u Statutu Kluba. Ukoliko postanem član NO, predložit ću tek promjenu članka 33. Uvjeren sam da Hajduk inače, a pogotovo u ovim prijelomnim kriznim trenucima, treba moćnu, stručnu, subekspertnu i strateški sinkroniziranu i harmoničnu Upravu koju treba činiti i više od 3 člana.    

5. Znate li otprilike koliki je dug Hajduka te koliko Grad Split ima dionica u Hajduku?

Predsjednik Uprave na prošlogodišnjoj sjednici Skupštine javno je iznio podatak da je akumulirani dug Hajduka 127 milijuna kn, a trenutni u ljeto 2014. godine 44 milijun kuna. Prema javno dostupnim podacima Grad Split većinski je vlasnik Hajduka i posjeduje nešto iznad 300.000 ili 56% dionica Hajduka. 

6. Smatrate li se sposobnim izdržati pritiske koje sa sobom nosi NO Hajduka, političke, menadžerske i navijačke?

Uvjeren sam da posjedujem životno i profesionalno iskustvo, know-how i obrazovanje za obavljanje časne funkcije člana NO voljenog Kluba. U 20 godina profesionalne karijere obavljao sam različite itekako stresne funkcije izložene različitim utjecajima. To mi nije bila osobita prepreka na putu ostvarenja cilja niti je dovelo u pitanje profesionalni racionalizam. U operacionalizaciji strateških zadaća NO djelovat ću u skladu sa zakonom, profesionalnim zakonitostima i profesionalnom etikom. Itekako ću pri tome uvažavati stajališta zainteresiranih relevantnih institucionalnih aktera koji djeluju za dobrobit našeg Kluba. Svemu ostalom nije mjesto u Hajduku, uostalom politizacija i „trgovina utjecajem“ presudni su razlozi zašto je Hajduk godinama u dubokoj krizi.        

7. Kako zamišljate Hajduk 2019. godine?

Nisam siguran da bilo koji član NO niti NO kao cjelina imaju pravo zamišljati. To je strateško upravljačko tijelo koje mora raditi na formuliranju i operacionalizaciji racionalnih i progresivnih ostvarivih ciljeva. U tom kontekstu uvjeren sam da Hajduk za 3-4 može i mora biti na samom vrhu HNL-a s plasmanom u Europsku ligu.    

8. A kako zamišljate Hajduk 2016, na kraju prve godine mandata novog NO? 

Realno, ovo danas je stvarna pozicija Hajduka, a bitni pozitivni pomaci ne dolaze preko noći. Odmah je potrebno napraviti dubinsku analizu stanja, harmonizirati i ojačati sve segmente Hajduka, injektirati dodatnu kvalitetu i psihološku dimenziju što u kumulativu Hajduk može postupno odvesti prema samom vrhu hrvatskog nogometa gdje nam i mjesto.      

9. Što mislite o Marinu Brbiću kao predsjedniku, možete li ga zamisliti da i dalje vodi klub te kakav bi uopće predsjednik Hajduka trebao biti?

Uprava predvođena velikim hajdukovcem i utemeljenim poslovnim čovjekom, gosp. Marinom Brbićem i NO kao tijelo zaslužuju zahvalnost za svoj rad. Gosp. Brbić je zasigurno učinio mnogo dobrih stvari, radeći pošteno i u dobroj vjeri. No, zahvalnost i dobro učinjeno ne isključuju objektivnu analizu ukupno postignutog. Uvjeren sam da se s tim slaže i gosp. Marin. Već površna analiza ne samo funkcioniranja Hajduka u recentnom razdoblju već i ranije ukazuje na loše poslovne i sportske rezultate. Razloga te objektivnih i subjektivnih okolnosti je pozamašan broj i nemoguće ih je sada sve elaborirati. Budućnost je važnija. Hajduk, povijesno najveći sportski brand Hrvatske, najveći nogometni klub mora opet postati jak nogometni klub. Hajduk je klub za koji su živjeli naši očevi, djedovi, dužni smo svi mi učiniti sve da se i naša djeca i unuci ponose Hajdukom. Baš kao što se ponosimo i mi sada!          

10. Kako bi birali predsjednika Hajduka (javni natječaj, uzeli nekog na preporuku bez natječaja, itd. i zašto)?

Hajduk treba stručnu i sposobnu Upravu, timsku i s jasnom podjelom ekspertnih odgovornosti. Pet je ključnih područja: predsjednik kao menadžer-strateg, sportski direktor koji je menadžer, a tek potom nogometaš, (međunarodni) marketing i financije te korporativna sigurnost. Način odabira Uprave u tim okvirima nije presudan. Osobno, kao institucionalni legalista, profesionalno-etički praktičar i pobornik zdrave konkurentnosti uvijek sam za izbor natječajem. Izuzetak su tek ekstremno krizna stanja.  

11. Kako bi ste se spriječili da uđete u operativni rad u klubu, s čime je trenutni NO imao problema?

Uloga NO sasvim je jasna, također kao i uloga Uprave. Uprava je strateško i operativno tijelo koje mora imati okvir nesmetanog, promptnog i efikasnog funkcioniranja. NO kao što mu ime kaže nešto je drugo: nadzire njezin rad. Zašto se u praksi, kao što tvrdite, događalo drugačije nije mi poznato. No, zaključak je nepobitan: očigledno se radi o funkcionalno-upravljačkim poremećajima. Radi eliminacije takvog načina funkcioniranja jedna od točaka moje strateške vizije Hajduka odnosi se na uspostavu upravljačkog modela s jasnom operacionaliziranom podjelom nadležnosti i odgovornosti.  

12. Jeste član, pretplatnik, pratite li klub? Dioničar?

Naravno da sam svim srcem i stvarno član Hajduka. Hajduk pratim od 13. listopada 1977. godine kada sam stojeći uz žičanu ogradu istočnog stajanja legendarne Plinare tik iza Hajdukove klupe za rezervne igrače prvi put svjedočio i divio se moći Hajduka. Pobjeda od 4:2 protiv tuzlanske Slobode u listopadu 1977. golovima Žungula i Rukljača duboko mi je usađena u životnu memoriju. Djetinjstvo i ranu mladost proveo sam na Plinari i Poljudskoj ljepotici. Tridesetak puta pratio sam Hajduk na gostovanjima diljem države i Europe. Nakon preseljenja, nisam propustio gotovo nijednu utakmicu Hajduka u Zagrebu, a iz Zagreba stižem na Poljud kad god sam u mogućnosti.      

13. Što mislite o trenutnom modelu upravljanja (da članovi svake četiri godine biraju predstavnike u Nadzornom odboru)? Mislite li da Hajduku treba jedan većinski vlasnik?

Projekt „Naš Hajduk“ spasio je Hajduk od propasti. Hajduk je „životario ograničeno“, a „Naš Hajduk“ je omogućio da i dalje „živi vječno“. Zasigurno je zaustavio destruktivnu politizaciju Hajduka i onemogućio ranije dominantno korupcionaško ponašanje. Kako je moguće da Hajduk od 80-ak milijuna poslovnog plusa dođe do 130 milijuna minusa? Gdje su uzroci nestanka 200 milijuna kuna, tko je odgovarao za promašaje i protuzakonitosti? Model „Naš Hajduk“ je primjeren i efikasan model koji ukazuje kako se brine za opće dobro i nacionalne vrijednosti. Elementi tog modela primjenjivi su i za upravljanje Hrvatskom koju desetljećima uništava sistemska politička korupcija. No, u ovom trenutku taj projekt treba kvalitativni iskorak i nadogradnju. Hajduk jest narodni klub, ali je prije svega nogometni klub, a nogomet je i ozbiljan business. Nogomet je core business Hajduka koji je stoga i tvrtka čiji opstanak i razvoj ovise o tom temeljnom poslovanju. Hajduk i sada ima jednog većinskog vlasnika: to je Grad Split. Mnogo je važnije da Hajduk nasušno treba strateški okvir upravljanja koji čine Uprava, NO i Grad Split koji će stvoriti poslovne modele stabilnog dugoročnog financiranja. Jedan od njih svakako jest prilagođeni „model navijačkog ili narodnog dioničarstva“. Opcija da pojedinačni dioničar kupi Hajduk potpuno je neprihvatljiva. Hajduk je svetinja ili sociološki kazano svjetovna religija koju nitko pojedinačno ne može kupiti. No, članovi te „religijske zajednice“ mogu investirati u Hajduk kroz različite modele. Prema procjenama i empirijskim projekcijama koje s nizom stručnjaka radim duže razdoblje, Hajduk diljem zemlje i svijeta ima oko 2 milijuna simpatizera i navijača. Za usporedbu koliko ima dioničara ili članova „Našeg Hajduka“: manje od 0,5%. Zašto? Pouzdano znam da je niz pravnih i fizičkih poslovnih osoba diljem zemlje i svijeta, prvenstveno naših iseljenika bio spreman financijski pomoći i investirati u Hajduk, ali naravno da nije kad je Hajduk godinama sustavno uništavan. Hajduk je nepobitno investicijski atraktivan, posebno u današnjem svijetu kada je nogomet i preozbiljan business. Osmišljenom i racionalnom poslovnom politikom i marketinškom kampanjom uvjeren sam da je te ljude, zaljubljenike u Hajduk, moguće privući, ali to mora biti Hajduk koji je spoj zdravog, perspektivnog i ambicioznog nogometnog kluba i konkurentne moderne korporacije sposobne kontinuirano stvarati novostvorene vrijednosti.                            

14. Jeste li politički aktivni?

Ne. Operativna stranačka politika izvan je mojih interesa, nikada nisam bio član nijedne političke stranke. Moja životna, politička i profesionalna orijentacija usmjerena je na progres hrvatske države i hrvatskog naroda odnosno izgradnju demokratske, pravne i gospodarski razvijene europske Hrvatske. Naravno,  kao doktor političkih znanosti i profesor međunarodnih odnosa profesionalno se bavim analizama i izučavanjima političkih procesa. 

15. Imate li veze u menadžerskim krugovima i ako imate, bi li vam to predstavljalo prepreku ili pomoć u radu?

Profesionalne, suradničke i prijateljske kontakte i odnose imam sa povećim brojem ljudi u različitim institucijama i područjima djelovanja u Hrvatskoj i svijetu. U tom kontekstu, a u skladu sa zakonom i profesionalnom etikom sve ću uraditi za dobrobit našeg Kluba. Hajduk, povijesno najveći sportski brand Hrvatske, najveći nogometni klub mora opet postati jak nogometni klub. Hajduk je klub za koji su živjeli naši očevi, djedovi, dužni smo svi mi učiniti sve da se i naša djeca i unuci ponose Hajdukom. Baš kao što se ponosimo i mi sada!          

16. Imate li poznanike u vrhu HNS-a, što mislite o sukobu Hajduk - HNS i kako to riješiti?

Jedan od prioriteta nove upravljačke strukture zasigurno je rješavanje pitanja pozicije Hajduka u HNS-u i odnosa prema Hajduku. Posljednjih godina taj je odnos bio na načelu „moćni rade što hoće, a slabi trpe što moraju“. Usmjerenost na „pražnjenje“ evidentno postojane „močvare” hrvatskog nogometa bitno je determinirala ponašanje Hajdukovih čelnika. Po tome su bili prepoznatljiviji nego po nogometnim rezultatima bilo koje od 10-ak kategorija Kluba. Nažalost, još smo uvijek u gubitničkom statusu. Ne zaslužujemo takav status, to se mora i hoće promijeniti, to je put od kojeg Hajduk neće odustati. Postoje načini, modeli i sposobni pojedinci koji će se znati boriti za svoj Hajduk. Minimalno etičnost, a čini se i legalnost natjecanja u HNL-u treba postaviti pod dubinsku lupu. Neka pitanja su presudna: suđenje, klubovi s nekoliko momčadi u HNL-u, reprezentacija. Neke razgovore u tom smjeru, o čijem sadržaju za sada ne mogu govoriti, već sam obavio proteklih tjedana.