1.Kako ste se i kad odlučili prijaviti, koja vam je bila motivacija?

Otkad znam za sebe znam i za Hajduk. Moja osobna veza veza s Hajdukom seže još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, no ono što me motiviralo da se natječem za mjesto u NO je, osim što sam hajdukovac i zaljubljenik u nogomet, činjenica da je Dinamo već 10 godina zaredom prvak, te da Hajduku treba vratiti ulogu i značaj koji je prije imao. Hajduk je puno više od nogometa. Kad sam bio mladgovorili smo da je Hajduk religija. Obzirom na svoje iskustvo i godine, a sada i uz pruženu mi mogućnost izbora shvatio sam da djelatno mogu pomoći mom klubu. U svojoj karijeri sam prošao mnoge funkcije uključivo članstva u nadzornim odborima i upravama pa mislim da sam spreman preuzeti odgovornost. Preciznije rečeno učinkovit NO vidim kao složni tim čija je aktivnost temeljena na etičnosti, radu i znaju.

2. Koja je, prema vama, uloga Nadzornog odbora u Hajduku? Što mislite o transparentnosti rada tog tijela? Pratite li uopće stanje u klubu sada?

Zna se po Zakonu o trgovačkim društvima koja je uloga Nadzornog odbora, a koja je uloga Uprave. Ja sam bio na obje pozicije u raznim društvima i znam kako to izgleda s obje strane. Hajduku treba NO koji će pružiti sigurnost i nužne preduvjete Upravi da provede svoj program. A taj program je naravno druga priča, nije na NO da ga donosi.

3. Kada bi ste ušli u NO, kako bi se uopće mogao valorizirati rad i vas i odbora?

Nadzorni odbor treba napraviti cost-benefit analizu onog što uprava predlaže, no ne mislim da svi trebamo misliti isto i da odluke treba jednoglasno donositi. Treba voditi precizne zapisnike i ako je potrebno inzistirati na izdvojenim mišljenjima, to je važno da se može, kad mandat dođe kraju, utvrditi zašto su ostvareni rezultati takvi kakvi jesu, odnosno, što je isto, tko je bio za koju politiku. No, u trenutku dok radimo, prema vani moramo biti jedinstveni. Naravno i to ima granice. Ako netko misli da će klub nakon neke odluke biti zaista ugrožen, mora moći javno istupiti. Također, važno je da se članovi NO usmjere na ona pitanja za koje imaju kompentencije.  Ja sigurno ne znam prosuditi kao nogometni stručnjak  koji je igrač dobar, a koji nije. Prema tome, zalažem se za snagu argumenta a ne argument snage.

4. Treba li mijenjati Statut kluba (i zašto ako treba)?

Treba napraviti inventuru i po tom pitanju, nema „svete krave“. No, ako treba Statut mijenjati, treba ga mijenjati temeljem stručnog nalaza (analize, dijagnoze prognoze) kako bi promjene postale nova mogućnost umjesto novog ograničenja. 

5. Znate li otprilike koliki je dug Hajduka te koliko Grad Split ima dionica u Hajduku?

Ja sam te podatke vidio iz godišnjih izvještaja i slika nije dobra. Vidljivo je to da prihodi previše ovise o transferima igrača, kao i podatak da radna zajednica košta više od prve momčadi. Bitno je usmjeriti  menadžment kako bi struktura prihoda bila „posložena!“ tako  da niti jedan izvor prihoda ne bude izdašniji od 7 – 10% u ukupnim prihodima. Naime, poznato je iz financija da povećanje diverzifikacije prihoda povećava stabilnost odnosnog poslovnog entiteta. Grad Split je većinski – odlučujući dioničar.

6. Smatrate li se sposobnim izdržati pritiske koje sa sobom nosi NO Hajduka, političke, menadžerske i navijačke?

Što se tiče navijača, mislim da s njima treba raditi i podučavati ih, možda ne na nekom velikom skupu, ali u manjim grupama sigurno – ja tonazivam društveno odgovornom funkcijom Hajduka. Ako mislite na pritisak s tribina ili bilo koje druge strane priznao bih pogrešku ako sam učinio nešto krivo. Priznaje da ste učinili noše je garancija da grešku nećete ponoviti za što sam se zalagao uvijek. Politike se ne bojim, konačno, kritiziram ih svakodnevno u medijima i u člancima što zainteresirani čitatelji dnevno mogu pročitati na mojim stranicma – www.rifin. com, i neće imati baš nikakav utjecaj na mene osim u slučaju snažnijih argumenata od mojih. Mislim da Hajduk treba zajedno sa Gradom Splitom otovriti cijeli niz projekata od šireg društvenog interesa. Hajduk je uvijek bio bitni dio Splita u najširem smislu te riječi pa suradnja, po prirodi stvari, može stvoriti novu sinergijsku snagu na dobrobit svih građana Splita, Dalmacije i Lijepe naše. Jasno, da bi se moglo stvarati potrebno je razmotriti sve nejasnoće koje postoje između Grada Splita i Hajduka. Olako i površno tretiranje bilo bilo kojeg pitanja, moglo bi se reći, stvara nove probleme. Da parafraziram Einsteina – način razmišljanja koji nas je doveo u stanje u kojem jesmo neće nam pomoći da iz njega izađemo. 

7. Kako zamišljate Hajduk 2019. godine?

Hajduk 2019. godine vidim u grupama Europske lige ili Lige prvaka. To bi trebalo postići inventurom, ne samo financija, nego i trenera i igrača, organizacije, dakle cjelokupnog sustava i svih politika. Ovoliko koliko nam je Dinamo ove godine pobjegao, to je katastrofa. Mi smo sad slabi, ali ne toliko slabi da si nismo u stanju postaviti pravi cilj. I svaki trener, sportski direktor ili predsjednik moraju dati svoju viziju i operatiavni program, pa ako ga ne ispunjava – zahvaliti se na povjerenju. Svi moramo biti odgovorni. Izneseno vrijedi i za NO. Uz to, Hajduk treba internacionalizirati. Ovo znači da se moramo povezati sa dijasporom, drugim klubovima koji imaju slične ambicije. Posebnu pažnju valja posvetiti Dalmaciji koja je nedjeljiva od Hajduka. 

8. A kako zamišljate Hajduk 2016, na kraju prve godine mandata novog NO? 

Treba napraviti jasan plan. Na žalost, slijedeće sezone nećemo biti prvaci, ali trebamo smanjivati zaostatak za Dinamom. Međutim, Osvajanje Kupa mi se čini sasvim realnim ciljem.  Ja vjerujem da kroz četiri godine možemo biti prvaci, ali do tada treba raditi na tome. Već sam rekao, Uprava je ta koja upravlja procesom temeljem predložene od strane NO usvojene strategije. Iz strategije se derivira taktika i operativna politika. Inverzija ne važi. Posebno želim naglasiti da će navijači zdušno podržati ambiciozan, ali ostvariv, plan restrukturiranja Hajduka što će stvoriti dodatni polet svim čimbenicima i ljubiteljima Hajduka.

9. Što mislite o Marinu Brbiću kao predsjedniku, možete li ga zamisliti da i dalje vodi klub te kakav bi uopće predsjednik Hajduka trebao biti?

Ovoj upravi i gospodinu Brbiću treba odati priznanje za učinjeno, ali ako uđem u NO želim da se još jednom provjeri sve. Moguće je da su potrebne promijene, ali prvo bih volio vidjeti njegov izvještaj, potom viziju i operativnu politiku.

10. Kako bi birali predsjednika Hajduka (javni natječaj, uzeli nekog na preporuku bez natječaja, itd. i zašto)?

Ne možete dovesti predsjednika da se uči. Preko natječaja se može pronaći, ali teško. Odnosno, ako će se i raspisivati natječaj, treba već zvati neke kandidate za koje NO zna da su dobri. Treba pronaći najboljeg kandidata svim raspoloživim kanalima, ja nisam za populizam da se samo zadovolji forma natječaja, pa da se prepustimo onoj „što bude bit će“. Upravo suprotno moramo znati što hoćemo i naći čovjeka koji će imati bar sličnu viziju našoj. Znate, ljubav nije kad se ljudi  gledaju međusobno, ljubav je kad se gleda u istom pravcu. 

11. Kako bi ste se spriječili da uđete u operativni rad u klubu, s čime je trenutni NO imao problema?

U svakom slučaju mislim da bi bilo glupo imati člana Nadzornog odbora koji ima neke kvalitete, a da ih Uprava ne koristi. Kao što bi bilo glupo da predsjednik Uprave to zna, a člana koji ima potrebna znanja ne pita za savjet. To ne znači da se dijele lekcije i da je NO nekakvo sudište. Ali normalna, rekao bih proaktivna, komunikacija treba postojati. Ukratko, jedno je eventualni angažman člana NO u rješavanju nekog pitanja, a druga je njegova funkcija u NO. Povezivanje ove dvije funkcije bile bi pogubne za funkcioniranje kluba, odnosno ostvarivanje postavljenih ciljeva. 

12. Jeste član, pretplatnik, pratite li klub? Dioničar?

Član jesam, ali dioničar nisam, a razlog zato što nisam dioničar leži u tome da ja nisam uopće ni sretan s tim da je Hajduk dioničko društvo, a osim toga postojale su razne struje zašto se uopće išlo u takvo preoblikovanje. No, u budućnosti, ako ću biti u prilici, kupiti ću nekoliko dionica čisto na simboličkoj razini kako bi potaknuo moje prijatelje da podrže projekt zvan Veliki Hajduk.

13. Što mislite o trenutnom modelu upravljanja (da članovi svake četiri godine biraju predstavnike u Nadzornom odboru)? Mislite li da Hajduku treba jedan većinski vlasnik? 

Protiv sam jednog vlasnika jer mislim da bi se onda klub identificirao s tim jednim vlasnikom što bi u konačnici bilo loše, jer, kako sam rekao, Hajduk je više od kluba. Ovaj sustav kakav sada imamo možda ima neke svoje manjkavosti, jer se ne bira konkretan program nego pojedinci. Znate, demokracija, ma koliko bila manjkava, ipak je najbolji sustav koji imamo. Hajduk mora ostati narodni klub –  Hajduk je i mogra biti društveno odgovorna institucija.

14. Jeste li politički aktivni?

Nisam član niti jedne političke stranke i kako sam već rekao, ne ovisim ni o kome.

15. Imate li veze u menadžerskim krugovima i ako imate, bi li vam to predstavljalo prepreku ili pomoć u radu?

Poznanstava s nogometnim menadžerima nemam i siguran sam da bi izdržao sve eventualne pritiske od bilo koga isti dolazili. U Nadzorni odbor Hajduka se ide zbog ljubavi (nazovite to zahvalom za radosti koje mi je pružio Hajduk). Stanje u klubu jasno ukazuje da eventualno članstvo znači davanje, a ne primanje što je, na žalost, bio godinama obiačaj.

16. Imate li poznanike u vrhu HNS-a, što mislite o sukobu Hajduk – HNS i kako to riješiti?

Ne poznam nikoga iz Izvršnog odbora HNS-a, no ono što jasno vidim je HNS kao uspostavljena, da tako kažem, diktatura. A HNS nije niti može biti bilo čije vlasništvo; Ssavez je hrvatska udruga osnovana kako bi doprinjela boljitku na području nogometa, ali i društveno odgovorno tijelo prema svim građanima, odnosno navijačima, Lijepe naše. Za početak, mišljenja sam da treba razgovarati, ali ako se razgovorom ne može problem riješiti, spreman sam prihvatiti radikalnija rješenja. Znate, mi koji smo preživjeli tumor obično smo dosta radikalni.