Mobile menu
Hajduk obilježio 100 godina rođenja Ive Radovnikovića

Hajduk obilježio 100 godina rođenja Ive Radovnikovića

 
9/2/2018 - 15:06 sati
Klub
Autor: Jurica Gizdić
Foto: Miro Gabela / hajduk.hr
Produžite svoje članstvo za 2018. godinu!
Hajduk obilježio 100 godina rođenja Ive RadovnikovićaHajduk obilježio 100 godina rođenja Ive RadovnikovićaHajduk obilježio 100 godina rođenja Ive RadovnikovićaHajduk obilježio 100 godina rođenja Ive Radovnikovića
Hajduk obilježio 100 godina rođenja Ive Radovnikovića

Polaganjem vijenca na njegovo posljednje počivalište na groblju Lovrinac, Hajduk se sjetio legendarnog nogometaša i trenera Ive Radovnikovića, koji je rođen u Splitu na današnji dan prije točno 100 godina.

Komemoriranju i sjećanju pored Ivina sina Igora Radovnikovića s obitelji, nazočili su i bivši igrači: Bogdan Kragić, Ivo i Zvonko Bego, Lukša Poklepović, Ante Žaja i Ante Ivković te klupski kroničar Jurica Gizdić. Prisutan je bio i Petar Bilobrk, direktor groblja Lovrinac.

Osim po svojim nogometnim kvalitetama Radovniković se isticao neobično razvijenom ljubavlju prema Klubu i rodnom gradu. Bio je poznat kao jedan od najpožrtvovanijih igrača, uvijek spreman na šalu i pjesmu. Tim svojim vrijednostima stekao je veliku popularnost i poštovanje suigrača i ljubitelja nogometa.

Ive Radovniković pripada onim igračima koji su neumorno i nesebično dugi niz godina gradili snagu i veličinu Hajduka. Već kao dvanaestogodišnji dječak, davne 1930. godine, počeo je stjecati potrebne nogometne vještine u Hajdukovim „tićima“ i „repcima“. Tadašnji trener Luka Kaliterna brzo je uočio sposobnosti „malog Ive“, koji već 1936. godine oblači bijeli dres prvotimca na utakmici protiv Bate u Borovu. Od tada pa do 1953. godine, Ive će neprekidno igrajući za Hajduk odigrati 475 utakmica i postići 160 golova.

Bio je član ratnog Hajduka koji je obnovljen na Visu 7. svibnja 1944. godine. S tom prvom nogometnom momčadi slobodne Europe Ive Radovniković proći će cijeli sportsko-ratni put te brojna gostovanja. S Hajdukom je osvojio prvenstvo Banovine Hrvatske u prvenstvenoj sezoni 1940./41., zatim Prvenstvo Narodne Republike Hrvatske 1945. i 1946. te titule prvaka Jugoslavije 1950. i 1952. godine.

Odmah nakon što je prestao s aktivnim igranjem Ive Radovniković se posvetio trenerskom pozivu. Najprije je s velikim uspjehom trenirao mostarski Velež i u prvenstvenoj sezoni 1954./55. uveo momčad u Prvu saveznu ligu. Od tada pa do prvenstvene sezone 1958./59. kada je postao trener seniorske momčadi Hajduka s osobitim je uspjehom trenirao Hajdukove juniore, koji u tom razdoblju jednom postaju prvaci države, a jednom finalisti državnog prvenstva. Kroz trenerske „ruke“ Ive Radovnikovića proći će u to vrijeme juniori Vinko Cuzzi, Zvonko Bego, Colnago, Ilić i ostali koji su kasnije postali okosnica Hajdukove momčadi, a neki i državne reprezentacije.

Treba reći da je Ive Radovniković za trenera Hajduka došao u vrlo teško vrijeme, kada se sa domaće nogometne scene povukla jedna generacija kojoj je pripadao i Ive, a koja je harala jugoslavenskim nogometom pedesetih godina prošlog stoljeća osvojivši tri titule prvaka Jugoslavije. Bilo je to vrijeme kada Klubu nisu baš „cvjetale ruže“, a samo onaj tko je imao ljubav prema klubu mogao je tada preuzeti u ruke trenersko kormilo Hajduka.

Sjećajući se svojih dana u Hajdukovom bijelom dresu, uvijek je rado isticao prvenstvenu sezonu 1950. godine kada je Hajduk postao državni prvak bez ijedne izgubljene utakmice. Posebno mjesto zauzimala je utakmica protiv Crvene Zvezde u Splitu 29. listopada 1950. godine, kada je Hajduk golovima Bernarda Vukasa i Bože Brokete stavio ''točku na i“ prvenstva. O toj utakmici Ive Radovniković je izjavio: 

- Split je u danima tog velikog susreta bio u posebnom raspoloženju. Prijatelji Hajduka koji su doputovali iz Zagreba, stvorili su posebnu atmosferu. Koliko god je pobjeda bila plod dobre igre i borbenog zalaganja svakog pojedinca Hajduka, ona je dobrim dijelom i rezultat burnog bodrenja, koje je gonilo nas igrače da u nezadrživom jurišu zasluženo osvojimo naslov prvaka.

Svi oni koji su poznavali Radovnikovića kako kao igrača, tako poslije i kao trenera, složit će se da je u mnogo čemu bio jedinstven. Po naravi je uvelike odskakao od ostalog dijela momčadi. Uvijek, vedar, nasmijan, jednostavno rečeno „dobri duh“ Hajduka. Ostao je zapažen i po gotovo nepogrešivom izvođenju jedanaesteraca. Isticao se svojim bogatim igračkim repertoarom, tehničkih finesa i izvrsnim pregledom igre.

Ive Radovniković preminuo je u Splitu 27. listopada 1977. godine i sahranjen je na groblju Lovrinac.

9/2/2018 - 15:06 sati
Klub
Autor: Jurica Gizdić
Foto: Miro Gabela / hajduk.hr