U moru tužnih i depresivnih vijesti koje slušamo svakoga dana, savršeno je znati da je danas dan kada nam niti jedna od tih vijesti neće pokvariti ono što nas očekuje večeras u 20.00.
Danas je poseban dan. To je dan kada nije važno koliki je tečaj eura, kune ni švicarca, dan kada nas ne zanima raste li ili pada cijena nafte, čak nam nije važno niti je li nam stigla opomena za struju, kredit ili vodu. To mora da je poseban dan. Ma sve da i treba u zatvor ići, samo neka nije danas, samo neka nije večeras.
U 20.00 na Poljudu će biti 30 000 sretnika koji su uspjeli biti mudri i brzi te su došli do svog zlatnog papirića. Ipak, rekao bih kako tih 30 000 sretnika ovu utakmicu nikako ne smije shvatiti kao trenutak opuštanja i uživanja u igri Kalinića, Milića, Milovića, Nižića, Juranovića, Jeffersona, Vlašića, Balića, Caktaša, Sušića i Ohanze. Svaki navijač koji će se večeras zateći na Poljudu na svojim leđima ima jednu veliku obavezu – učiniti da po prvi puta u povijesti čovječanstva četiri strane svijeta pretvore se u jednu.
Nema tog Slovana, nema tog češkog a ni bilo kojeg europskog kluba koji će uspjeti pobijediti našega Hajduka ukoliko poljudski Istok, Zapad i Jug večeras postanu poljudski Sjever. Stvar je veoma jasna, navijanje uz grickalice večeras svi zajedno prepustimo onim klubovima koji plaćaju navijače da ih dođu pogledati. Svaki od nas je platio kartu da bi imao čast biti među odabranim društvom ljudi koji su spremni ponijeti mladu momčad našega Hajduka na putu do povijesne pobjede, do povijesnog uspjeha. Zbog toga, neka večeras svaki od nas 30 000 bude ratnik svoga kluba. Želim da od prve minute, pa čak i od zagrijavanja, bez obzira na kojoj se tribini nalazili, svi zajedno osluškujemo Torcidine povike, pjesme i navijanje, te da svi, ali baš svi, kao jedno večeras na dva sata budemo oni koji će osigurati našem voljenom klubu prolazak dalje, nove utakmice četvrtkom i što je najvažnije, financijski spas.
Učinimo to u inat svim nepravdama koje smo doživljavali posljednjih godina. Učinimo to u inat svim kaznama, svim ignoriranjima od strane HNS-a, svim izbjegavanjima Poljuda, svim nepozivanjima u reprezentaciju naših igrača. Učinimo to u inat onima koji misle da su jedini koji trebaju i smiju voditi hrvatski nogomet.
Budimo dostojanstveni ali glasni.
Budimo spremni potrošiti i zadnji atom snage, izderati naša grla i dovesti atmosferu do usijanja. Znajte svi skupa da se tada ne može dogoditi loša utakmica Balića ili Sušića. Znajte da nema tog igrača na svijetu koji u takvoj atmosferi neće dati milijun posto svojih mogućnosti. Vjerujte, ukoliko to na tribinama ostvarimo, da večeras nema te obrane koja će izdržati nalete Ohanze, Vlašića, Balića, Caktaša, Sušića i društva. Nema tog napadača koji će dati gol našem Lovri a naša produžena ruka na terenu, Hrvoje Milić će probijati bok u nekadašnjem stilu Roberta Carlosa.
Shvatimo svi zajedno večerašnju utakmicu kao priliku da upravo mi navijači budemo ti koji trebaju izvojevati pobjedu. Neka igrači Slovana za vrijeme utakmice požele otići u svlačionicu po svoje mobitele i snimiti atmosferu u kojoj vjerovatno više nikada u životu neće igrati. Pokažimo naš inat, pokažimo našu snagu. Neka Poljud večeras bude mjesto da sve nepravde nanesene našem voljenom klubu ali i sve naše životne poteškoće izbacimo iz sebe dajući time snagu našim igračima za nove nezaboravne trenutke.
Budimo ratnici našeg kluba, večeras svi zajedno budimo Torcida. Hajduk nas treba.
Nemojmo da itko tko je bio na stadionu nakon utakmice sebi kaže: „mogao sam dati još malo od sebe“ ili „da smo im dali veću podršku mogli smo savladati Čehe“. Vi to možete i znam da vi to hoćete. Prolazak i financijski oporavak Hajduka na koji smo jako dugo čekali je sveden u završnih devedeset minuta. Sjetimo se svih onih koji bi dali tisuće kuna da su mogli večeras biti na vašem mjestu.
Skupimo glave i odradimo to kako treba. Budimo spartanci, pobjednici, budimo doping svakom igraču. Pretvorimo Istok, Zapad i Jug u Sjever i odvedimo našega Hajduka u društvo koje mu i pripada!
HŽV
Ivan Grbavac
Vrgorac
