Zbog opravdanog interesa javnosti, a povodom informacija da je transfer igrača Ante Vukušića iz HNK Hajduk u Pescaru pod interesom organa kaznenog gonjenja, kao predsjednik Uprave HNK Hajduk slobodan sam izvijestiti o sljedećem:
TRANSFER ANTE VUKUŠIĆA U PESCARU – KOLOVOZ 2012. GODINE
KONTEKST
Stupanjem na mjesto predsjednika Uprave HNK Hajduk zatekao sam klub u ogromnim financijskim problemima, upitno je bilo natjecanje u Prvoj HNL (suspenzija od strane HNS-a zbog nepodmirivanja obveza, prijetnje vjerovnika blokadom, neisplata plaća zaposlenicima 5 mjeseci i igračima 3 mjeseca - igrači prema nogometnim propisima nakon neisplaćene 3 plaće imaju pravo na arbitražu i slobodne papire), na sve se nadovezuje i sukob s tadašnjim gradonačelnikom Željkom Kerumom.
U tom trenutku jedini mogući spas kluba je hitna prodaja nekog od prvotimaca jer bi u protivnom HNK Hajduk završio u stečaju.
ČINJENICE
Nakon utakmice Inter – Hajduk (0-2) odigrane 9. kolovoza 2012. godine u Milanu javlja se interes za igračem Antom Vukušićem.
Ante Vukušić prema ugovoru s Hajdukom ima pravo na 30 posto transfernog obeštećenja, dakle Hajduku prema ugovoru treba pripasti 70 posto od transfera. Ugovor pod spomenutim uvjetima Ante Vukušić je potpisao s Hajdukom 1. rujna 2010. godine u mandatu Uprave predsjednika Joška Svaguše.
Tijekom lipnja 2012. godine igrač Hajduka poduzeo je određene radnje u cilju otvaranja postupka Arbitraže pred HNS-om, a sve u cilju raskida ugovora na štetu HNK Hajduk zbog dugovanja koja je u tome trenutku klub imao prema igraču. Zalaganjem dva člana tadašnjeg Nadzornog odbora HNK Hajduk, koji su na vrijeme upozoreni na tu činjenicu, u zadnji trenutak je posuđen novac kojim su prema igraču Anti Vukušiću izmirene obveze tako da je spriječeno da HNK Hajduk ostane bez budućeg transfernog obeštećenja.
Manadžer Ante Vukušića je Siniša Šošo kojeg sam upoznao po dolasku u Hajduk budući je osim Vukušiću bio manadžer i Dinku Trebotiću i Lovri Kaliniću.
Od samog početka Siniša Šošo je aktivno sudjelovao u pronalaženju novog kluba za Antu Vukušića.
Siniša Šošo u pravilu nije komunicirao mailom već telefonski (ukoliko se pregleda sva moja korespodencija to će se i potvrditi iako smo sa Šošom imali dosta otvorenih pitanja s obzirom na broj igrača kojima je manadžer).
KRONOLOGIJA
Već 10. kolovoza 2012. godine dobijamo prvi pisani upit od manadžera iz Njemačke bez navođenja kluba (nepotpisan) na koji smo odgovorili nakon čega se gospoda više nisu javljala.
14. kolovoza 2012. godine dobijam pismeni upit od Rade Lasića, bivšeg člana NO HNK Hajduk u kojem pita da li smo zadovoljni s 4 miljuna eura, ukoliko jesmo stići će ponuda za 2-3 dana na što odgovaram potvrdno.
17. kolovoza 2012. godine dobijamo mail od izvjesnog Oliviera Chevrinaisa u kojem on traži mandat za zastupanje Hajduka u Italiji za pet klubova gdje se prvi put spominje Pescara.
Negdje u to vrijeme Siniša Šošo me telefonski izvješćuje kako Marko Naletilić radi na transferu u Italiji, te kako ćemo dobiti ponudu u sljedećih nekoliko dana. Napominjem kako ja u tom trenutku gospodina Naletilića nisam poznavao (sresti ćemo se tek nekoliko mjeseci kasnije), ali sam po čuvenju znao o kome se radi tako da sam tu polagao velike nade. Tih dana sam prvi put telefonski razgovarao s gospodinom Naletilićem (mislim kako je on zvao mene, a ne ja njega) pri čemu je on zatražio mandat za zastupanje Hajduka. To isto učinio je pisanim putem 20. kolovoza 2012. godine.
Budući se radi o izuzetno velikom poslu ja sam svih tih dana u intenzivnim kontaktima s većinom članova Nadzornog odbora HNK Hajduk, te je na taj način dogovoreno kako ćemo pristati na ponudu kada je uspijemo izgurati na 2.5 miljuna eura neto za Hajduk (podsjećam kako Hajduk ima pravo na 70 posto transfera).
18. kolovoza 2012. godine javlja se ponovo Rade Lasić, gdje spominje ponudu Pescare za 2 miljuna eura bruto (Hajduku bi po tome pripalo 1,4 miljuna eura) + nekakvi bonusi, te spominje i potencijalne ponude iz Engleske i Rusije već sutra.
19. kolovoza 2012. stiže prva ozbiljna ponuda kluba iz Pescare zajedno s punomoći njihovog sportskog direktora Danielle Delli Carri kojom je ovlastio gospodina Daniele Boaglio za zastupanje Pescare prilikom transferiranja Ante Vukušića.
Ponuda je stigla posredstvom Nenada Djordjevića koji se pozivao na prijašnju korespodenciju s Radom Lasićem i zatražio punomoć za zastupanje (svi traže punomoć jer ona obvezuje klub na posredničku proviziju).
Ponuda je iznosila 2 miljuna eura odmah te još 1 miljun eura u roku od godinu dana. Uzimajući u obzir da Hajduku pripada 70 posto te da bi i gospoda Lasić i Djordjević zahtjevali svoju posredničku proviziju (minimalno 10 posto) za nas je ta ponuda bila preniska (ispod 2 miljuna eura uz odgođenu isplatu)
21. kolovoza 2012. godine odgovorili smo negativno na ponudu i usput pozvali predstavnike Pescare na daljnje razgovore. Također smo istaknuli kako punomoć ne želimo davati nikome.
Istog dana dobijamo ponudu Pescare posredstvom Marka Naletilića. Radi razbijanja eventualnih dvojbi tko za koga radi ovdje je potrebno naglasiti kako prvu ponudu Pescare dobijamo od njihovog zastupnika Daniele Boaglio, dok ovu drugu ponudu sportski direktor Pescare upućuje gospodinu Marku Naletiliću, a ne Hajduku, iz čega je apsolutno razvidno kako ga smatra zastupnikom Hajduka (u protivnom bi Marko Naletilić dostavio ponudu Hajduku u ime Pescare kao što je to učinio Daniele Boaglio).
Ova ponuda nešto je povoljnija od prve ponude jer se nudi dodatnih uvjetnih 800.000 eura (ako se ostvari 12. mjesto u prvoj godini, te ostane u Serie A u drugoj godini – niti jedan od ova dva uvjeta nije se ostvario). Očito je kako je Pescara u tom času spremna izdvojiti samo 3 milijuna eura.
21. kolovoza 2012. godine dobijamo još dva zahtjeva za autorizacijom – posredstvom agenta Marka Barića autorizaciju traži poznati talijanski manadžer Eupremio Carruezzo koji čak na neki način i prijeti kako se posao neće realizirati ukoliko oni ne budu posrednici, dok Damir Primorac, inače odvjetnik kluba, također dobija jedan upit za autorizacijom od izvjesnog Danielle Tavano. Iz svega ovoga razvidno je kako se veliki broj manadžera pokušava nametnuti i riješavati posao.
Nakon svega sam priopćio Siniši Šoši kako Hajduk ne može prihvatiti ponudu Pescare koju se dostavio Marko Naletilić. Jasno mu je dato na znanje da Hajduk zahtijeva 2,5 milijuna eura neto za klub, te ukoliko je to moguće zadovoljiti Marko Naletilić može nastaviti pregovore.
Nakon što se sljedeći dan nije ništa događalo, 23. kolovoza 2012. godine Siniša Šošo me izvještava kako će Pescara povećati svoju ponudu, koju mailom dostavlja Marko Naletilić. Ponuda iznosi ukupno 3.700.000 EUR bruto, plativo u tri rate (prva 2.3 milijuna eura). Budući više nije bilo zainteresiranih klubova, te da je ponuda zadovoljla kriterije koje smo postavili u suglasju s Nadzornim odborom, prihvatili smo ponudu.
Siniši Šoši jasno je rečeno kako Hajduk ne može odobriti uobičajnu proviziju u ovakvim poslovima (između 10 i 15 posto) jer u tom slučaju ne bi ostvario ciljani neto prihod, već smo u mogućnosti priznati samo onoliki postotak provizije koji će Hajduku osigurati čistih 2,5 milijuna eura (npr. za 10 posto provizije i 70 posto za Hajduk ostalo bi nam 2,33 milijuna eura). Stoga je dogovoreno da se za posredništvo tvrtke Siniše Šoše plati 15 posto provizije, ali da se tvrtka istovremeno u korist Hajduka odrekne svog dijela transfernog obeštećenja koje je dobila od Ante Vukušića kako bi Hajduku doista ostalo 2,5 milijuna eura. Ako bismo stvari postavili kako su stajale na početku (Hajduk 70 posto transfera), od cjelokupnog iznosa transfera Hajduku bi pripalo 2.590.000 (3,7 milijuna *70 posto).
Budući je Hajduk dobio traženih 2.506.000 eura, zapravo je klub agencijska provizija koštala u iznosu od 2,27 posto od transfera (uobičajna je provizija kod transfera od 10 do 15 posto) što je još jedna potvrda da je ovo dobar posao.
Završnim pregovorima o transferu Ante Vukušića u Pescaru, koji su se održavali u mom uredu na Poljudu, svo vrijeme su nazočili zastupnik posrednika, predstavnik Nadzornog odbora kluba te odvjetnici dviju strana.
Nakon pisane suglasnosti Nadzornog odbora HNK Hajduk posao je zaključen. U suglasnosti jasno piše kako Hajduk mora dobiti 2,5 milijuna eura što je u konačnici i dobio.
Isti dan kada je posao zaključivan stigla je još jedna potvrda da smo napravili dobar posao, naime, FC Basel ponudio je za transfer Ante Vukušića brutto 2 milijuna eura, uz potencijalne bonuse.
Nakon završenog posla, po uplatama Pescare, dio novca koji prema Sporazumu o posredništvu zaključen između Hajduka i Sport International Company ltd te dio transfernog obeštećenja koje ne pripada Hajduku, uplaćen je na tvrku International Sport Company ltd sa sjedištem na Malti čiji predstavnici su odradili posredništvo u navedenom transferu.
Činjenica je da se radi o jednom od najboljih transfera na kojem je Hajduk zaradio 2,5 milijuna eura.
ZAKLJUČAK
Transfer Ante Vukušića iz Hajduka u Pescaru napravljen je u skladu sa zakonom i poštujući ugovore koje je klub imao s igračem pri čemu su ispoštovane sve pravne procedure te je proveden uz pisanu suglasnost Nadzornog odbora HNK Hajduk.
HNK Hajduk je krenuo u realizaciju transfera Ante Vukušića u Pescaru jer se radilo o najpovoljnijoj ponudi za klub (druga ponuda bila je od Basela vrijedna 2 milijuna eura).
Hajduk je od transfera Ante Vukušića u Pescaru zaradio 2,5 milijuna eura neto što je bio ključan financijski dobitak da se klub spasi od stečaja.
Visina odštetnog zahtjeva koji je Hajduk uprihodio zasluga je odlučnosti u pregovorima klupskih čelnika, ali i sposobnosti posrednika koji su u pregovorima s Pescarom odštetni iznos podigli do maksimuma tržišne vrijednosti (jedina druga ponuda je bila na 2 milijuna eura od Basela).
Marin Brbić, predsjednik Uprave HNK Hajduk
