Mobile menu
90. godina od kad je Hajduk predstavljao reprezentaciju

90. godina od kad je Hajduk predstavljao reprezentaciju

 
28/9/2014 - 11:32 sati
Klub

Zagreb, 28. rujna 1924
Prijateljska utakmica

JUGOSLAVIJA - ČEHOSLOVAČKA 0:2

Stadion: HŠK Concordija, Zagreb
Gledatelja: 8.000
Sudac: Eugen Braun (Austrija)

Strijelci: 0:1 Laštovička (53), 0:2 Vanik (65)

Jugoslavija: Fridrich (HAŠK), Dujmović (Hajduk), Rodin (Hajduk), V. Poduje (Hajduk), Kurir (Hajduk), Kesić (Hajduk), Š. Poduje (Hajduk), Benčić (Hajduk), A. Bonačić (Hajduk), M. Bonačić (Hajduk), Radić (Hajduk)

Čehoslovačka: J. Sloup, Štaplik, Kuchynka, Seifert, Kuchar, Čarvan, Čipera, Veselsky, R. Sloup Štapl, Vanik, Lastovička, Jelinek

Hajduk je po mnogo čemu jedinstven. Tome u prilog ide i činjenica da je deset nogometaša kluba pod Marjanom, 28. rujna 1924. godine nastupilo kao reprezentacija Jugoslavije, protiv Čehoslovačke u Zagrebu, osim vratara Otnara Gazzarija koji je bio talijanski državljanin. Umjesto njega gol reprezentacije Jugoslavije na ovoj utakmici čuvao je vratar zagrebačkog HAŠK-a Dragutin Fridrich.

Godina je 1924. Započelo je drugo po redu prvenstvo Jugoslavije u nogometu, a igra se i Kup jugoslavenskih gradova gdje Hajduk nastupa kao reprezentacija Splita. Hajduk sastavlja izvrsnu standardnu jedanaestoricu: Otmar Gazzari, Janko Rodin, Petar Dujmović, Ante Kesić, Mihovil Borovčić Kurir, Veljko Poduje, Šime Poduje, Ljubomir Benčić, Mirko Bonačić, Ante Bonačić i Vinko Radić. Trener je naravno Luka Kaliterna.

U prvoj utakmici za Kup gradova reprezentacija Sarajeva pobijeđena je sa 6:0. Lanjski prvak države Građanski iz Zagreba prvi je protivnik Hajduka u novom prvenstvu. Ta maratonska i uzbudljiva utakmica ostala je zapisana u povijesti našeg nogometa kao jedna od najuzbudljivijih.

Nadmoćniji domaćin  morat će se zadovoljiti remijem. Zbog mraka je odgođen nastavak. Sutradan u nastavku dva puta po 15 minuta opet remi. Odmah se igra nova utakmica i Hajduk velikom igrom pobjeđuje zagrebački Građanski sa 5:0. Navijači Hajduka kao i uvijek izbezumljeni od radosti,  i prvi put u Splitu čuje se: „U kolo s njima“!

Velika pobjeda odjeknula je senzacionalno, pa savezni kapetan reprezentacije Jugoslavije Janko Zinaja odlazi u Suboticu da prisustvuje Hajdukovoj utakmici protiv reprezentacije Subotice. Izvrsnim duhovitim kombinacijama Hajduk je deklasirao Subotičane sa 5:1. Prema pisanju tamošnjih medija Subotičani su gledali ponajbolje mađarske klubove, ali priznaju da takav nogomet još nisu vidjeli. Savezni kapetan Zinaja mogao je samo izustiti: „To što izvode Splićani, to je opera, koncert. Kompletan tim Hajduka postavit ću u reprezentaciju.“

Kako se utakmice igraju iz nedjelje u nedjelju, a Hajdukovi igraču neprestano putuju, splitski tisak pametno upozorava da se Hajdukov tim izmjeni jer može lako doći do zasićenja i umora.

Novo doba piše: „Eto već u nedjelju treba igrati prvenstvenu utakmicu sa SAŠK-om u Sarajevu, a druge nedjelje kompletna ekipa Hajduka, osim golmana Gazzarija koji je strani državljanin, nastupa u Zagrebu kao reprezentacija Jugoslavije protiv reprezentacije Čehoslovačke. Zar to nije i previše za naše mladiće?“

Iduće nedjelje 28. rujna u Zagrebu  tada najbolja europska reprezentacija Čehoslovačka brani se na svojoj polovici. Hajduci u reprezentativnom dresu navaljuju, izmjenjuju se kombinacije pune mašte i ljepote, ali iskusan protivnik mudro se brani, čekajući da se Hajdukova vatra stiša i gasi. Uslijed velikog uzbuđenja promašen je niz najzrelijih prigoda, a čim su naši reprezentativci posustali Česi preuzimaju igru u svoje ruke i pobjeđuju sa 2:0.

Najizgledniju šansu za Hajduk imao je Veljko Poduje nakon kornera, zatim dva puta dobro je tukao prema češkim vratima Ljubomir Benčić. Češki vratar Štaplik krajnjim naporom obranio je i udarce Ante Bonačića i Vinka Radića.

Zbog odlične i požtvovne igre baš na ovoj utakmici Hajduk je stakao svoj najpopularniji i najdraži epitet: majstor s mora. Otada će to biti drugo ime za našega Hajduka.

Uspjesi Hajduka a posebno nastup Hajdukove kompletne momčadi dvije godine ranije u sastavu državne reprezentacije protiv Čehoslovačke, 1926., potaknuli su tada mladog skladatelja Ivu Tijardovića koji je uspio najprije raspjevati svoj rodni grad, a zatim čitavu Dalmaciju i državu, da komponira klupsku operetu Kraljica lopte, kao prvu  koju je dobio jedan klub. Te godine slavilo se 15. godina osnutka kluba, te je autor na poticaj braće Fabjana i Luke Kaliterne, napisao i uglazbio operetu iz sportskog života spomenutu Kraljicu lopte.

TELEFONSKA VIJEST  PODSAVEZNOG KAPETANA ING. FABJANA KALITERNE

Svršetak ove međunarodne utakmice dao je častan rezultat 2:0., u korist Čehoslovačke, poluvrijeme 0:0. Korneri 3:3 (poluvrijeme 2:1, u korist našu). Češki bekovi u 2. poluvremenu kolosalni. Od Hajduka su svi igrači bili veoma dobri, naročito su se isticali Rodin, koji je bio izvanredan, te Radić, Dujmović, Bonačić I i Kesić. Kurir je također bio veoma dobar. Od Čeha su se isticali Vanik i lijeva strana uopće. Prvo poluvrijeme naši su nadmoćni. U 15. minuti drugog poluvremena pada prvi goal od Lastovičke, u 25. Minuti, drugi od Vanika, koji je uopće bio u izvanrednoj formi. Sada od Čehoslovaka igra naročito obrana sa vratarom. Zadnjih 10 minuta Hajduk opet premoćan. Česi su predveli igru kakovu ja nisam nikada ni u Pragu vidio. Obrana im je nešto fenomenalna. Zadnji udarac naših brani vratar u korner koji je ostao neizrabljen. Naši igrači zadovoljni su svojom igrom. Česi se o Hajduku izrazuju posvema dobro i priznaju da su pobjedu iznijeli velikim naporom. Vratar Fridrich igrao je dobro. Publike 8000. Vrijeme lijepo. Raspoloženje naših vrlo dobro. Blesiran nije nitko. Igralo se fair. Čehoslovaci su bili nešto tvrdi. Sudac izvanredan. Zagrebačka publika kavalirska. Uza svu svoju dobru igru, Hajduci nisu izrabili tri sigurne šanse. Tome je krivo i što su se Česi, nakon drugog goala, povukli u obranu. Izvanrednu igru naših potvrđuje rezultat prvog poluvremena. Hajduk do 2-3 dana putuje u Beograd.

Izvorni tekst iz Novog doba, 30. rujna 1924. 

IZJAVE NAKON UTAKMICE:

Savezni kapetan Čehoslovaka profesor Pelikan, jedan od najautoratarnijih poznavalaca nogometa, izjavljuje: „Hajdukova djeca igraju kao mali pravi Urugvajci. To je najbolja momčad Jugoslavije koja nam se dosad suprostavila. Za godinu – dvije ta će nam se momčad revanširati usred Praga.“

Još je nadodao da je njihov centarfor Vanik igrao u prvoj momčadi kad se najmlađi naši reprezentativci nisi još ni rodili.

Evo i izjave austrijaskog suca Brauna koji je vodio ovaj susret: „Jugoslaveni su u svakom pogledu bili bolji u polju, Česi pred vratima.“

Sportski izvjestitelj praškog Pondelnika Kraus je izjavio: „Momčad Hajduka može se boriti sa svim svjetskim reprezentacijama. Odlika momčadi je da ne gleda u rezultat i broj golova, nego da pokaže klasu svoje igre. U tome je Hajduk pobijedio Čehoslovačku.“

Kapetan Čehoslovačke Vanik : „Ja i svi naši igrači uvjereni smo da će vaša momčad teško drugi put igrati tako dobro kao što je protiv nas igrala. Budite uvjereni da nikada jugoslavenska reprezentacija nije pružila ovakvu igru kao danas.“

Bečki sportski kritičar Schiedel napisao je tada: „Zadovoljan sam s Vašom momčadi. Benčić je bio najbolji. Prvo poluvrijeme bili ste jači za dva do tri gola, dok ste u drugom poluvremenu popustili. Tvrdim da je ovo mnogo bolja momčad od one koja je lani prezentirala Jugoslaviju u Pragu.“

Evo zapisa o utakmici i jednog od njezinih aktera legendarnog Šime Poduje: „Parabrodom smo putovali do Sušaka u prvoj klasi, što nije bio slučaj kad smo putovali kao igrači Hajduka, jer smo tada redovito sjedili u trećoj, vrlo rijetko drugoj klasi. U Zagrebu smo odsjeli u hotelu Esplanade, koji se tek otvorio.

Nego da prijeđem na utakmicu koja je Hajduku donijela još jedan sportski rekord, do danas svakako neoboren. Da je deset igrača jednog kluba igralo u državnoj reprezentaciji nigdje se ne spominje u sportskim analima. Hajduk se jedini može time ponositi!

Iako puni treme i pod dojmom odgovornosti pred koju smo iznenada bili stavljeni, uspjeli smo da u prvom poluvremenu čak nadmašimo protivnika dotjeranijom igrom. Lopta ja nekoliko puta plesala pred Štaplikom, onda jednog od najboljih vratara Europe. Nažalost, nismo nikako uspjeli da je proguramo kroz vratnice njegova gola i da povedemo, što bi nas bilo oslobodilo nervoze i respekta pred protivnikom.

I sada mi je pred očima momenat, u kojemu je moj brat Veljko pokušavao da iskoristi sve svoje sposobnosti da loptu koju sam pucao iz kornera ubaci u gol. U gužvi, koja je nastala, sjećam se dobro, kako je tri puta bezuspješno nastojao da uđe s loptom u gol, dok konačno Štaplik nije uspio da mu je oduzme. O ovom momentu moj brat Veljko najradije govori, kad priča o svojoj sportskoj karijeri.

„I danas žalim – redoviti je njegov refren – što me lopta nikako nije htjela slušati“

Ova i druge neiskorištene prilike omogućile su pobjedu gostiju, čija je veća rutina došla do izražaja u drugom poluvremenu.

Usprkos toga, što smo izgubili s rezultatom od 2:0., baš ovom utakmicom smo najviše pridonijeli kvalitetnom uzdizanju, jer je za nas mnogo značilo, gotovo u početku naše nogometne karijere, sastati se u međudržavnoj utakmici s igračima kakvi su bili Štaplik, Čipera, Štapl, Vanik, Lastovička, Jelinek i drugi.„


Jurica Gizdić


28/9/2014 - 11:32 sati
Klub